Tijekom gostovanja u emisiji „Špica s Macanom” Ana Herman, jedna od tisuća građana koji su se zadužili u švicarskim francima, podsjetila je koliko je taj kreditni model bio rizičan.
„Zadužiti se u ‘Švicarcima’ bilo je kao ulazak u kasino, dobitnik je samo banka”, rekla je Herman, naglasivši da joj je mjesečna rata s početnih 5 000 skočila na čak 13 000 kuna nakon pucanja tečaja i (kako kaže) proizvoljnih promjena kamatnih stopa tijekom financijske krize.
O sudbini oko 55 000 takvih ugovora – od kojih su mnogi kasnije konvertirani u eure – uskoro će odlučiti Ustavni sud. Pitanje je hoće li dužnici koji su već proveli konverziju imati pravo na jednako, odnosno potpuno obeštećenje kao i oni koji to nisu učinili.
Aktivist Goran Aleksić upozorio je da bi drukčija odluka značila otvorenu nejednakost pred zakonom: „Ako potrošaču koji je konvertirao kredit ne bude priznato puno obeštećenje, on je diskriminiran u odnosu na onoga koji nije. Time se krši Ustav – od zabrane diskriminacije do prava na pristup sudu – kao i Europska konvencija o ljudskim pravima.”
Za mnoge obitelji razlika je golema: puni povrat preplaćenih iznosa mogao bi značiti vraćanje desetaka tisuća kuna. Dok banke upozoravaju na „pravnu izvjesnost” i troškove, dužnici ističu da su upravo oni godinama snosili sav rizik kretanja tečaja i kamata.
Odluka Ustavnog suda, koja se očekuje idućih mjeseci, presudit će treba li država ispraviti posljedice tog „kasina” ili će teret ostati na leđima građana koji su se prije desetljeća upustili u švicarske kredite.