Skoro trideset godina nakon povijesnog dvoboja Ajax – Hajduk (3:0) u četvrtfinalu Lige prvaka, glavni akteri splitskog podviga ponovno su se okupili u Splitu i otvorili dušu o sezoni koju navijači i danas pamte.
Bila je to momčad bez stranaca, sastavljena isključivo od domaćih igrača iz vlastite škole, koja je pod vodstvom Ivana Katalinića izbacila Legiju u kvalifikacijama, a potom u skupini nadjačala Anderlecht i Steauu te završila druga iza Benfice. Taj plasman u četvrtfinale i dalje predstavlja najveći uspjeh nekog hrvatskog kluba u Ligi prvaka.
„Nismo bili svjesni gdje ćemo doći, ali vjerovali smo u sebe. Rekao sam tada predsjedniku: stavi tih 20 000 za premije, bit ćemo u četvrtfinalu”, prisjetio se Katalinić. Dodao je kako su tada Milan Rapaić, Ardian Kozniku, Tomislav Erceg i Mato Neretljak (Rapaić, Erceg i Mornar – prema originalu) bili napadačka trojka koja je mogla zabiti u svakom trenutku.
Trener je otkrio i taktički iskorak: „Rapaić je kod Poklepovića igrao lijevog beka, a ja sam ga gurnuo na ‘desetku’. Prvi smo u Hrvatskoj igrali 4-3-3.”
Anegdota iz karantene
Sjećanja nisu prošla bez smijeha. Aljoša Asanović znao je, prema riječima suigrača, samoinicijativno otići kući iz karantene kako bi bio „dobre volje” pred utakmicu. „On bi sam otišao kući. Bez dozvole”, ubacio se Zoran Vulić, provocirajući osmijehe okupljenih.
Katalinić priznaje da odnosi nisu uvijek bili idilični: „Nisu to uvijek bili ‘bomboni’. Samo 11 igrača može igrati, ali mislim da sam za sve napravio dobar posao. Kasnije ih se puno prodalo u inozemstvo.”
Povratak u bijeli dres
Vulić se prisjetio kako je nakon susreta s tadašnjim direktorom Ivanom Rožićem na aerodromu u Zürichu ponovno navukao bijeli dres i povukao lavinu povrataka: „Svi smo voljeli Hajduk. Nijedan igrač na razgovor s predsjednikom nije došao pričati o novcu.”
Sam je igrao gotovo sve pozicije: „Najdraže mi je bilo lijevo krilo, pa ulaziti na desnu nogu. Ali kad se iz vojske vratio čarobnjak Ivica Šurjak, mene su vratili na beka. Čast mi je bila igrati s takvim majstorom.”
Tri pobjede nad Dinamom u samo 11 dana donijele su Kataliniću nadimak „Ivan Grozni”, no pitanje „je li se moglo više protiv Ajaxa” i danas visi u zraku. Vulić je kratak: „Dali smo svoj maksimum, ali oni su jednostavno bili bolji.”
Ratne godine, poluprazne tribine
Kapacitet Poljuda tada je bio ograničen ratom, no, podsjeća Katalinić, Hajduk je i u Jugoslaviji bio snažan, a kontinuitet se nastavio u samostalnoj Hrvatskoj.
Poziv uoči velike obljetnice
Okupivši se u splitskoj kinoteci Zlatna vrata, protagonisti su zajednički zaključili da taj prolazak među osam najboljih Europe ostaje trajni podsjetnik koliko daleko može dogurati momčad izgrađena na povjerenju, domaćoj školi i – kako kažu – čistoj ljubavi prema bijelom dresu.
