WASHINGTON/BRUXELLES – Sjedinjene Države možda su pred prekretnicom u trgovinskom sukobu s ostatkom svijeta, ali Europska unija još ne otvara šampanjac. Na saslušanju pred Vrhovnim sudom SAD-a suci iz oba politička tabora oštro su preispitivali ovlasti bivšeg predsjednika Donalda Trumpa da pod izvanrednim ovlastima uvede globalne carine – uključujući i osnovnu stopu od 15 posto za robu iz EU-a.
Vrhovni sud razmatra jesu li se te carine, proglašene u travnju kao dio tzv. „Dana oslobođenja”, temeljile na ispravnom tumačenju Zakona o međunarodnim ekonomskim izvanrednim ovlastima iz 1977. godine. Ključno je pitanje je li predsjednik neustavno posegnuo za ovlastima koje pripadaju Kongresu.
„Tarife su oblik poreza i to je oduvijek bila temeljna ovlast Kongresa”, upozorio je predsjednik suda John Roberts, dodajući da bi dopuštanje predsjedniku da tim mehanizmom nadjača Kongres „neutraliziralo” ravnotežu između izvršne i zakonodavne vlasti.
Skeptični ton konzervativnih sudaca – Roberts, Amy Coney Barrett, Neil Gorsuch i Brett Kavanaugh – potaknuo je nagađanja da bi većina deveteročlanog suda mogla srušiti Trumpov nalog. Analitičar trgovinske politike David Kleimann primijetio je kako su „ne samo liberalni nego i ključni konzervativni suci vodili duboko skeptičnu raspravu”, što ulijeva nadu međunarodnim dionicima, ali „ostaje pitanje vjerovati tek kad se vidi”.
Strah od novog kruga carina
U Bruxellesu vlada oprez. Njemački europarlamentarac Bernd Lange upozorava: „The president’s authority is not limited.” Smatra da bi Trump, ako izgubi slučaj, brzo pronašao drugo pravno uporište, primjerice pozivanje na istrage prema odjeljku 232 koje omogućuju ciljane carine na čelik, automobile ili farmaceutske proizvode. Upravo te sektorske mjere trenutačno najviše pogađaju europske izvoznike.
Bivši povjerenik EU-a za trgovinu Pascal Lamy poručuje da se „ne treba prerano radovati” jer bi Bijela kuća mogla posegnuti za kompliciranijim, ali dostupnim instrumentima. Jedan neimenovani europski diplomat potvrđuje kako u Bruxellesu „nitko ne računa” da bi odluka suda automatski značila kraj tarifnog pritiska.
Bijela kuća pred sucima brani carine tvrdnjom da su američki trgovinski deficiti „stvarna izvanredna situacija”. Vladin odvjetnik Dean John Sauer istaknuo je da su neizbalansirane razmjene „globalni problem” i da „gotovo svaki važniji trgovinski partner ima dugogodišnji, krajnje asimetričan, nepravedan tretman naše trgovine”.
U pregovorima s EU-om Trumpova administracija uspjela je nametnuti narativ „uravnoteženja”. Na ljetnom susretu u Turnberryju, gdje su Trump i Ursula von der Leyen rukovanjem zaključili dogovor, Bruxelles je pristao na gornju carinsku stopu od 15 posto za većinu izvoznih proizvoda. Europski su dužnosnici uvjereni da će ta granica ostati na snazi čak i ako sud sruši aktualne mjere, no konačna odluka očekuje se do kraja godine.
Mogući politički potresi u Europi
Presuda bi mogla odjeknuti i unutar EU-a. Europski parlament mora donijeti provedbene zakone kojima bi se ukinule carine na američku industrijsku robu, što je dio Turnberryjskog sporazuma. Mnogi zastupnici smatraju da se Bruxelles ponizio pristavši na, kako kažu, jednostranu pogodbu. Španjolski socijalist Brando Benifei upozorava: „It would be absurd” da Europski parlament nastavi s radom na smanjenju carina prema SAD-u ako Vrhovni sud te iste carine proglasi nezakonitima.
Za Bruxelles je stoga ključno pitanje ne samo hoće li američki suci srušiti carine, nego i koliko će brzo Bijela kuća pronaći novi put do istog cilja. U očekivanju presude, Unija pojačava lobiranje u Washingtonu, ali i priprema vlastite zaštitne mjere za slučaj da se trgovinski rat nastavi drugim sredstvima.
Za sada ostaje samo čekati: odluka Vrhovnog suda SAD-a mogla bi redefinirati transatlantske trgovinske odnose, no u EU-u nitko ne sumnja da će borba oko carina potrajati – s amerikom ili bez njezinog dosadašnjeg pravnog temelja.
