Peking se sprema za novu petoljetku i, prema ocjenama analitičara, ubrzava strategiju kojom želi preuzeti vodstvo u električnim vozilima, baterijama, poluvodičima, biotehnologiji, robotici i umjetnoj inteligenciji. Taj masivni, državom vođeni industrijski program otvara tzv. drugi kineski šok – nakon onoga iz 2001., kad je Kina ušla u WTO i promijenila globalno tržište rada.
Francuski predsjednik Emmanuel Macron početkom prosinca pokušao je u Pekingu ishoditi pomoć kineskog čelnika Xi Jinpinga u zaustavljanju rata u Ukrajini i smanjenju kineskog trgovinskog suficita. Nije uspio. Istodobno se u glavnom gradu održavao godišnji Centralni ekonomski radni sastanak (CEWC) na kojem je udaren temelj 15. petogodišnjem planu, što će ga Narodni kongres usvojiti u ožujku.
Kinesko vodstvo objavilo je da je zemlja „na ispravnom putu”, ali iza optimistične retorike stoje recepti za lakšu monetarnu politiku, veće proračunske deficite, potporu posrnulom sektoru nekretnina i jačanje socijalne potrošnje. Peking za 2026. prioritetno navodi podizanje domaće potrošnje, no stvarni napredak je skroman, a vlasti i dalje krivo vide slabu potražnju prvenstveno kao problem ponude.
Naglasak, međutim, ostaje na industrijskoj politici, čiji udio u BDP-u nadmašuje onaj u gotovo svim ostalim zemljama. Rezultat su prekapaciteti, deflacijski pritisci – kineski BDP deflator pada već deset kvartala zaredom – i ekspanzija izvoza. Ovogodišnji višak u robnoj razmjeni dosegnuo je oko 1 bilijun dolara, a trećina se odnosi na Europu i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Od 2022. kineski izvoz volumenski je porastao za 50 %, dok su uvozi gotovo stagnirali. Carine iz Trumpova razdoblja preusmjerile su robu prema jugoistočnoj Aziji i Europi: otpreme u SAD pale su oko četvrtine, ali je ukupni izvoz i dalje u usponu. Posebno stradava europska industrija – od automobila i strojeva do čelika i kućanskih aparata – jer se na kontinent slijevaju jeftini proizvodi potpomognuti juanom koji je u realnoj efektivnoj vrijednosti 20 % slabiji nego prije tri godine.
Macron je kinesku neravnotežu nazvao „nepodnošljivom” i „pitanjem života ili smrti” za europsku proizvodnju. Bruxelles je već podigao carine na uvezene kineske električne automobile i uveo sustav nadzora uvoza, najavljujući odlučnije poteze.
London zasad bira oprez. Vlada s Bruxellesom usklađuje trgovinsku zaštitu čelika, a novi ministar gospodarstva Peter Kyle dobio je ovlast da od britanskog Ureda za trgovinske zaštitne mjere zatraži istrage o dampingu. Očekivani posjet premijera Keira Starmera Pekingu krajem siječnja – ovisi o odobrenju sporne lokacije nove kineske ambasade u Londonu – mogao bi donijeti dodatne razgovore, no malo je vjerojatno da će Starmer postići ono u čemu je Macron već podbacio.
Stručnjaci stoga upozoravaju da Ujedinjeno Kraljevstvo mora brže i odlučnije reagirati. Umjesto da ustraje na tezi kako kineski mercantilizam pogoni globalni i britanski rast, poruka je da London prvo mora shvatiti razmjere nadolazećeg drugog kineskog šoka – jer bi trošak zakašnjele reakcije mogao platiti domaći industrijski sektor.
