Jedan od najupečatljivijih naslova 82. Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji bio je dokumentarni film „Dom”, debitantsko djelo redatelja Massimiliana Battistelle. Film prati sudbinu 66 mališana iz sarajevskog Doma za djecu bez roditeljske skrbi na Bjelavama, evakuiranih u Italiju tijekom opsade Sarajeva 1992. godine.
U središtu priče nalazi se Mirela Hodo, danas četrdesetogodišnjakinja koja u Italiji živi s partnerom i dvoje djece. Kroz kombinaciju arhivskih snimaka i kadrova iz Mirelina sadašnjeg života Battistella neprekidno isprepliće prošlost i sadašnjost, pretvarajući osobnu priču u univerzalno podsjećanje na ratno raseljavanje i oteto djetinjstvo.
„Za mene je bilo oslobađajuće upoznati ljude koji mi dozvoljavaju da podijelim svoje emocije... Bol nikada neće proći, mogu naučiti živjeti s njom, ali pratit će me zauvijek”, priznaje Mirela u filmu.
Ključnu ulogu u nastanku scenarija imala je psihodramaturginja Lisa Pazzaglia, koja je kroz blisko osluškivanje Mirelinih promišljanja pomogla oblikovati intimni ton filma. Producent Riccardo Biadene (Kama, Rim–Venecija) ističe da je projekt morao „disati s obje strane Jadrana”, pa su u njemu sudjelovali koproducenti Ivana Cvetković Bajrović (Method) i Nihad Kreševljaković (Internacionalni teatarski festival Mess). Glazbu potpisuje skladatelj Nedim Zlatar.
Koproducentica Cvetković Bajrović naglašava kako je redatelj „s iznimnom osjetljivošću” razumio kompleksnost povijesti i mentaliteta naše regije, što je, kaže, vidljivo u svakom kadru. Rezultat je film koji podjednako pažljivo portretira Mireline prijatelje i okruženje u Sarajevu kao i u Italiji, stvarajući moćno svjedočanstvo o potrazi za identitetom koja traje više od tri desetljeća.
Prikazan u Veneciji, „Dom” je već privukao pažnju međunarodne publike, a ekipa vjeruje da će njegova univerzalna poruka o cijeni rata i snazi ljudske izdržljivosti naći put i do regionalnih kino-dvorana.