Francusko-marokanska književna zvijezda Leila Slimani rasprodala je Veliku dvoranu HNK-a na posljednjoj tribini „Razotkrivanje” u sklopu Festivala svjetske književnosti, gdje je otvoreno govorila o imigraciji, klasnim nejednakostima i ženskoj snazi.
„Imigracija je velika bol – od klime i hrane do toga kako hodate i govorite. Sve postaje teško dok vas netko ne pogleda s dobrotom”, rekla je autorica, prisjećajući se odlaska iz Maroka u Francusku sa 17 godina. Naglasila je da se od pridošlica s pravom očekuje prilagodba, ali i da se većinsko društvo mora potruditi: „Kritizirati je lako, a ni mi nismo odradili svoj dio posla.”
Slimani smatra da korijen netrpeljivosti nije rasa ni vjera, nego ekonomski jaz: „Živimo u brutalnom kapitalizmu u kojem ljudi ne mogu dostojno živjeti. Kad izgube sigurnost, traže neprijatelja. Rasistička politika nikad nije spasila nijednu zemlju.”
Govoreći o trilogiji „U zemlji drugih”, čiji je završni roman „Ponijet ću vatru” upravo objavila, otkrila je kako su je nadahnule žene koje je okruživale: „Žene su realne i čvrste, dok su muškarci romantični idealisti. Oni neprestano iznose velike teorije, a kad svijet ne ispuni ta očekivanja, postaju frustrirani i nasilni.”
Stoga zaključuje da bi možda „vlast trebala ići ženama”, jer imaju „talent za život” i sposobnost da, baveći se naizgled trivijalnim, prehrane tisuće.
Tribinu je moderirala spisateljica Ivana Bodrožić, a prije razgovora publici se zahvalio programski direktor festivala Seid Serdarević. Slimani, dobitnica Goncourta i ambasadorica frankofonije, potvrdila je pritom status jedne od najčitanijih suvremenih francuskih autorica, podsjetivši da su pitanja migracije i moći i dalje gorući – i osobni – izazov našeg vremena.