Labinski Torjon sinoć je ugostio deseto izdanje manifestacije „Ćakuloda na Torjone”, tradicionalnog susreta pjesnikinja i pjesnika koji stvaraju na labinskoj cakavici.
Organizatorica i voditeljica Loredana Ružić Modrušan, uz suvoditelja Daniela Mohorovića, podsjetila je da je u deset godina program selio od Špine i atrija Narodnog muzeja do Krvove place i Gradske knjižnice, da bi se najdulje zadržao upravo pod zidinama starogradske kule.
Nagrađivana pjesnikinja Neda Milenkovski istaknula je kako je labinska cakavica prerasla u prepoznatljiv brend i nematerijalno kulturno dobro, naglasivši doprinos djece iz vrtića i škola „koja su svakim stihom utkala dio sebe u govoru svojega kraja”.
U ime Grada pozdravio je zamjenik gradonačelnika Goran Vlačić. Zahvalio je autorima na čuvanju dijalekta te obećao daljnju potporu projektima „kako bi se naša beseda još jače čula i postala zalog budućnosti, da mladi počnu što više ‛pisat i gonat po našeʼ”.
Nakon uvodnih sopela Drage Draguzeta iz Barbana uslijedila je poetska večer. Svoje stihove o ljubavi, obitelji, zavičaju i svakodnevici čitali su: Elis Baćac Gobo, Josip Pino Klarić, Bruna Gobo, Gracijela Putina, Daniel Mohorović, Ornela Gergorić, Teodor Gobo, Marijano Širol, Valentina Manc, Drago Draguzet, Marija Ribarić, Mladen Bastijanić, Josip Pino Knapić, Josip Vretenar, Silva Tenčić i Katarina Pavlović.
Organizatori su najavili da će iduća „Ćakuloda” biti posvećena „nekima ki su vajka va srcu, a ne moru prit”, odnosno sjećanju na preminule sudionike i drage osobe kojih više nema.
Večer je, u ambijentu starogradskih ulica još punih turista, potvrdila romantičnu snagu cakavske riječi i dala novi zamah očuvanju istarskog jezičnog blaga.