Deseti dan rata na Bliskom istoku obilježila je vijest da je Modžtaba Hamnei izabran za novog vrhovnog vođu Irana. Promjena na vrhu dolazi usred intenzivnih napada na iransku infrastrukturu i otvara niz pitanja o daljnjem tijeku sukoba.
Vojni i politički analitičar Robert Barić ocjenjuje da je brza potvrda nasljednika „pokazatelj kako se režim pripremao za mogući dekapitacijski udar koji bi osakatio politički i vojni vrh, ali ipak ne bi paralizirao sustav”. Hamnei mlađi, dodaje Barić, dosad „nije imao veći politički utjecaj” te bi „mogao postati figura kojom će drugi upravljati ili čak biti zamijenjen, osobito ako ga Izrael ili Sjedinjene Države pokušaju likvidirati u daljnjim napadima”.
Ključne poluge moći, prema Bariću, ostaju dvije najorganiziranije institucije u zemlji – redovne oružane snage i Iranska revolucionarna garda (IRG). „Tek sada u Teheranu slijedi pravo odmjeravanje snaga i određivanje strategije za nastavak rata”, kaže on.
Slično razmišlja i profesor sigurnosnih studija Ivan Burazin, koji novog vođu opisuje kao „tvrdolinijaša s čvrstim vezama s Revolucionarnom gardom”. Ako Iran izdrži vanjske i unutarnje pritiske, smatra Burazin, „možda neće doći do velikih promjena na geopolitičkoj karti”. No, u suprotnom bi Bliski istok mogao ući u „novi ciklus vojnih, političkih, ekonomskih i ideoloških potresa”.
Dok službeni Teheran poručuje da sustav funkcionira, pitanja o stvarnoj vojnoj spremnosti ostaju otvorena. Barić upozorava da su „protuzračna obrana, zračne snage i ratna mornarica znatno oslabljene”, ali i da nema potvrđenih podataka o uništenim balističkim projektilima. „Da su objavljene brojke točne, rat bi već bio pri kraju, a očito nije”, zaključuje analitičar.
Nestabilnost i neizvjesnost tako ostaju jedine konstante dok novi vrhovni vođa pokušava učvrstiti vlast, a regionalni i globalni akteri odmjeravaju sljedeće poteze.