Europska komisija pokrenula je inicijativu nazvanu „Unija štednje i ulaganja” s ambicioznim ciljem – mobilizirati dio od procijenjenih 10 bilijuna eura koliko građani država članica trenutno drže na štednim računima. Novac bi, umjesto da miruje u bankama, trebao poteći prema tržištima kapitala i postati novi izvor financiranja za tvrtke koje predvode zelenu, digitalnu i energetsku tranziciju.
Komisija procjenjuje da bi se takvim sustavom svake godine moglo osloboditi stotine milijardi eura dodatnih ulaganja. Plan uključuje industrije od baterijske proizvodnje i čeličana do automobilskog sektora, ali i projekte u sferi obnovljivih izvora energije te digitalnih tehnologija.
Za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, gdje se poduzeća znatno više oslanjaju na tržišta kapitala nego na bankarske kredite, europsko tržište dionica i obveznica smatra se plitkim. Bruxelles stoga želi stvoriti model koji bi zadržao europska regulatorna obilježja, ali bi građanima ponudio jednostavnije i sigurnije načine ulaganja u poduzeća.
Inicijativa pritom ne podrazumijeva, kako ističu u Bruxellesu, da će se novac jednostavno „preoteti” štedišama i usmjeriti u rizične projekte. Umjesto toga, radi se o poticanju boljeg protoka kapitala: građani bi kroz prilagođene financijske proizvode mogli dio štednje usmjeriti u fondove i instrumente povezane s europskom industrijom, uz jasno definiranu razinu rizika i zaštitu ulagatelja.
Hrvatska se također nalazi na radaru Europske komisije. Krajem 2025. građani u domaćim bankama držali su oko 42 milijarde eura depozita, a trend rasta štednje se nastavlja. Čak i mali postotak te svote, preusmjeren na tržište kapitala, otvorio bi dodatne izvore financiranja za lokalne i europske projekte.
Prema planu, Bruxelles će u idućim mjesecima predstaviti paket zakonodavnih i regulatornih mjera kojima namjerava potaknuti banke, fondove i druge posrednike da štedišama ponude sigurne, transparentne i likvidne oblike ulaganja. Konačni cilj je smanjiti ovisnost europskog gospodarstva o bankarskim kreditima te građanima omogućiti veće prinose, a industriji jeftiniji pristup kapitalu.