Nova uredba Ministarstva poljoprivrede, kojom je trgovcima naloženo da zemlju podrijetla voća i povrća ispisuju slovima jednako velikima kao i cijenu, u samo nekoliko dana ogolila je stvarno stanje na domaćem tržištu svježih namirnica.
Kupci koji ovih dana obilaze odjele voća i povrća teško mogu izbjeći natpise poput „Nizozemska”, „Španjolska”, „Italija” ili „Turska”. U nekim trgovinama pojavljuju se i oznake „Belgija” te „Poljska”, što dodatno pojačava dojam apsurda – Hrvatska, iako poljoprivredno zemljište nije u pustinji, uvozi čak i mrkvu iz hladnije Poljske.
Prema onome što se može vidjeti pri obilasku više maloprodajnih lanaca, domaće proizvode bilo bi teško nabrojati „na prste jedne ruke”. Kupnja isključivo hrvatskog voća i povrća trenutačno bi značila gotovo prazan lonac za ručak.
Ministar poljoprivrede David Vlajčić odluku je pravdao željom da potrošačima pruži potpunu transparentnost o porijeklu hrane. Dok kupci sada imaju jasniji uvid, domaći proizvođači suočavaju se s neugodnom činjenicom: police su prepune uvoza, a domaće robe gotovo da nema. Mnogi se pitaju hoće li pojačana vidljivost podrijetla potaknuti veću potražnju za hrvatskim proizvodima ili će tek dodatno naglasiti ovisnost o uvozu.
Za sada su najveći dobitnici potrošači koji barem znaju što stavljaju u košaricu. No, sve ostalo – od udjela domaće hrane na policama do strategije samodostatnosti – ostaje otvoreno pitanje koje nova naljepnica ne može sama riješiti.
