Sezona lova na bijeli tartuf u Motovunskoj šumi donijela je više frustracija nego mirisnih gomolja. Iskusne tartufarke Beti i Bela, potpomognute vodičem Draganom Šćulcem, ovih dana nailaze uglavnom na sitne primjerke treće klase.
„Jako puno ima treće klase i treba vam sreće da pronađete tartufe druge ili prve klase”, opisuje Šćulac. Upravo zato kilogram prve klase trenutačno premašuje 2 000 eura, dok se druga kreće oko 1 000, a treća blizu 400 eura.
Motovunska šuma tradicionalno je najpoznatije stanište ove dragocjene gljive. Intenzivan miris i okus učinili su je kulinarskim simbolom Istre, pa se u potragu sve češće upuštaju i nestručni ili neovlašteni berači. Lokalni tartufari upozoravaju da takvi izleti često završavaju devastacijom osjetljivog podzemnog staništa.
Promotor i ugostitelj Robert Marušić upozorava kako bi „istarsko tradicionalno tartufarstvo trebalo ostati u rukama lokalnog stanovništva, a ne postati posao poput chartera za jahte gdje ljudi dolaze iz svih krajeva svijeta”.
Da su strani lovci na tartufe sve brojniji potvrđuju i službeni podaci: buzetska šumarija ove je godine izdala 140 dozvola za osobno branje, od čega 13 strancima, te tek jedan ugovor za komercijalno skupljanje. Ipak, domaći skupljači smatraju da sama dozvola nije dovoljna.
„Nužno je uvesti registar tartufara. Tko želi biti tartufar mora proći školu i položiti ispit, da se zna pod kojim uvjetima radi”, ističe Darko Muzica, predsjednik Udruge tartufara „Istra”.
Dok se čeka stroži nadzor, tartufari su pokrenuli postupak zaštite bijelog tartufa oznakom zemljopisnog podrijetla. Cilj je očuvati ekosustav Motovunske šume, ali i tradiciju koja diše izravno iz istarske zemlje — onoliko duboko koliko raste taj najskuplji gomolj na svijetu.