Francuski redatelj Luc Besson pokušava obnoviti svoj poljuljani status spektakularnim povratkom najpoznatijem vampiru na svijetu. „Dracula: A Love Tale”, romantizirani horor snimljen u francusko-britanskoj koprodukciji, u kina stiže 2025. i već izaziva usporedbe sa slavnim verzijama Brama Stokera, od Coppoline ekranizacije iz 1992. do recentnog „Nosferatua” Roberta Eggersa.
Film otvara raskošna srednjovjekovna sekvenca: princ Vladimir i njegova voljena Elisabeta (Zoë Bleu) razdvojeni su krvavom bitkom protiv Turaka, što Besson vizualno naglašava kontrastom zapaljenog brda i bijelog snijega. Ta uvodna romansa najavljuje priču o „vječnoj ljubavi i prokletstvu”, ali se pokazuje najboljim dijelom djela koje poslije pati od tonalne neuskladjenosti.
Glavnog krvopiju tumači Caleb Landry Jones, u drugoj suradnji s Bessonom nakon „DogMana”. Dok je potpuno predan ulozi, scenarij mu nudi manje strastvene replike od Garyja Oldmana u Coppolinu klasiku; rečenice poput „Ja sam samo bijedna duša koju je bog osudio” ili „Život bez ljubavi je najgora bolest” teško podižu temperaturu.
Vizualno, film se oslanja na bogatu scenografiju i kostime – osobito u Versaillesu, gdje Drakula „zari očnjake u desetke ženskih vratova” – no pretjerani računalni efekti oživljenih gargojla prizivaju estetiku Bessonovih dječjih fantazija o Arthuru i Minimoyima, pa horor časom skreće prema neozbiljnom.
Dvostruki oskarovac Christoph Waltz nastupa kao svećenik i lovac na vampire, ali njegova blaga, gotovo autoparodijska izvedba („Živa je, klinički gledano”) dodatno umanjuje napetost. U sporednim rolama ističe se drska vampirka Matilda De Angelis, dok je Ewens Abid blijed u ulozi Jonathana Harkera.
Kritičari su filmu dodijelili ocjenu dvije i dvije trećine zvjezdice, hvaleći početne gotičke prizore i raskoš kostima, ali zamjerajući nedostatak svježine i emocionalnog udara, osobito nakon snažnog Eggersova „Nosferatua”. Premijera „Drakule” tek pola godine poslije te uspješnice čini usporedbe neminovnima – i, nažalost po Bessona, rijetko laskavima.
Za redatelja koji je nekoć suvereno spajao umjetničko i komercijalno („Nikita”, „Leon profesionalac”, „Peti element”), „Dracula: A Love Tale” jest zvučno ime na papiru, ali u praksi ostavlja dojam da njegovim očnjacima nedostaje – malo više svježe krvi.