Tri i pol sata vožnje južno od Tirane, serpentina završava na 300-metarskoj plaži Jale. Nekada skrivena oaza za lokalne kampere, danas je ispunjena ležaljkama koje se iznajmljuju za 10 eura – uz uvjet da se mjesto u prašini pored ceste uopće pronađe.
U posljednjih deset godina ova je uvala postala simbol albanskog turističkog buma. Dok su se druge mediteranske države još borile s pandemijskim ograničenjima, Albanija je u srpnju 2020. širom otvorila granice. Samo godinu poslije ugostila je 5,6 milijuna turista, što je skok od 114 posto u odnosu na 2020.
Dodatni zamašnjak donijele su niske cijene. U ljeto 2020. noćenje u hotelu na obali s doručkom stajalo je oko 30 eura, a komplet dviju ležaljki svega 3 eura. Fotografije dramatičnih obalnih pejzaža brzo su preplavile društvene mreže: do 2024. godine zabilježeno je više od 3,8 milijuna instagram objava s impresivnih 106 milijardi pregleda. Rezultat je rekordan priljev – 10 milijuna posjetitelja 2023., 11,7 milijuna godinu kasnije, dok vlasti za ovu sezonu priželjkuju čak 15 milijuna dolazaka u zemlji koja ima tek 2,7 milijuna stanovnika.
Turizam sada donosi oko osam posto albanskog BDP-a i desetke tisuća radnih mjesta. Glavninu gostiju čine Europljani, ponajprije Nijemci, Talijani, Poljaci i Francuzi. Male udaljenosti omogućuju da se istoga dana obiđu i planine i plaže, a zemlja se još uvijek doživljava kao „divlja i slobodna”.
Kako bi privukla kapital, država je 2019. uvela desetogodišnje oslobođenje od poreza na dobit za investitore u hotele s četiri i pet zvjezdica, a pogodnost je produljena do 2027. Na obali su već niknuli objekti svjetskih lanaca poput Marriott, Meliá i Radisson, a najavljen je i luksuzni resort na jednom otočiću pod kapom obiteljskog poduzetničkog projekta Jareda Kushnera.
No s brzim rastom stigli su i problemi. Kritičari upozoravaju da plaže nemaju kapaciteta za goste koje pozlaćeni resorti namjeravaju privući te da su gradilišta već progutala vrijedne krajobraze. Otvaranje novog aerodroma pokraj Vlore izazvalo je polemike zbog blizine zaštićenog područja, dok preusmjeravanje vode iz zaleđa prema hotelima potiče prosvjede stanovnika.
„Pohlepa je zamijenila razumno planiranje – i, što se toga tiče, ljubav prema zemlji, prirodi i domovini”, poručuje oporbeni glasnogovornik Alfred Lela.
Istodobno, trošak odmora nezaustavljivo raste: prosječna potrošnja po posjetitelju u 2024. skočila je za 20 posto, na ukupno pet milijardi eura. Veća potražnja opteretila je opskrbne lance i poskupjela uvoz, a mnogi Albanci više si ne mogu priuštiti svoje plaže.
Ekološki aktivist i vodič Arben Kola upozorava: „Smeće postaje veliki, veliki problem svugdje. Nijedna općina ne može pratiti tempo ili provoditi recikliranje.” Društvene mreže sve su punije fotografija pretrpanih kontejnera i nelegalnih odlagališta uz obalu.
Za novinarku Denadu Jushi to je dramatična promjena: nekada je, kaže, Albanija nudila „samo kampiranje, mladost, zabavu i prirodu”. Danas ju uspoređuje s Monacom u kojem „više nema mjesta za lokalne stanovnike”.
Dok vlada slavi milijarde eura prihoda i hvali nove hotele, na terenu raste zabrinutost da bi neka od posljednjih mediteranskih divljina mogla biti izgubljena u šumi betona, plastike i poskupljenja. Pitanje je samo može li krhka obala izdržati još jednu sezonu rekordnih dolazaka – i po koju cijenu.