Iako vlasnici pasa nerijetko tvrde da njihovi ljubimci znaju što im je na umu, stručnjaci naglašavaju da riječ nije o doslovnom čitanju misli, nego o složenoj kombinaciji osjetilnih i neurokemijskih procesa koji psima omogućuju da prate i razumiju ljudske emocije.
• U psećem mozgu postoje posebna područja osjetljiva na ljudski glas. Ona reagiraju ne samo na riječi nego i na tonalitet ‒ smijeh, plač ili ljutnju ‒ pa pas prema zvuku brzo procijeni emocionalno stanje čovjeka.
• Lice vlasnika aktivira centre za nagradu i emocije u psećem mozgu. Prepoznato, nasmiješeno lice psa potiče na pozitivnu reakciju, dok namršteno lice može izazvati tjeskobu.
• Sinkronizirani otkucaji srca između pasa i ljudi u stresnim trenucima pokazatelj su da ljubimci ne samo prepoznaju nego i dijele emocionalna stanja svojih vlasnika.
• Ključnu ulogu ima oksitocin, poznat kao „hormon ljubavi”. Pogled oči u oči podiže razinu oksitocina kod obje vrste, učvršćujući vezu koja je jedinstvena za domaće pse; isti učinak nije zabilježen kod vukova.
• Mirisi također govore: znoj osoba pod stresom može povisiti stres kod pasa, dok miris „sretnog” znoja ima umirujući učinak.
Sve to upućuje da su psi, kroz tisućljetnu zajedničku evoluciju s ljudima, razvili finu „emocionalnu antenu”. Ne čitaju nam misli, ali iz tona glasa, izraza lica i mirisa vrlo precizno zaključuju kako se osjećamo ‒ i po tome su, kažu znanstvenici, jedni od najempatičnijih životinjskih suputnika.