Na Redditu je nedavno otvorena tema u kojoj je jedan korisnik postavio pitanje zašto broj vjernika raste unatoč napretku znanosti i obrazovanja. Rasprava je iznjedrila niz osobnih svjedočanstava onih koji su napustili ateizam ili se nakon duge stanke vratili kršćanskoj vjeri.
Sudionici su se složili da presudan poticaj često dolazi u vrijeme životnih kriza. Jedan je komentator napisao: „Bio sam izgubljen, ali kad sam se obratio Bogu, osjetio sam mir i smisao”. Za mnoge je, navode, molitva postala sidro koje ih drži uspravnim u neizvjesnostima suvremenog života.
Drugi su istaknuli da se ne radi o radikalnom obraćenju, nego o ponovnom otkriću zaboravljene tradicije. „Odgojen sam u katoličkoj vjeri, imao sve sakramente, no u mladosti sam zapustio odlazak na misu. S vremenom sam shvatio da mi to treba u životu i sada redovito idem”, stoji u jednom od komentara.
Među ispovijestima se izdvojila i priča mlade žene koja je povratak vjeri opisala kao odgovor na očajničku molitvu: „Jednom sam u crkvi zavapila Bogu: ako si tu, pomozi mi. Sljedeći dan dogodilo se nešto što ne mogu drugačije opisati nego kao Božju pomoć.” Tvrdi da joj je taj događaj donio sreću i sklad u obitelji.
Nekadašnji ateisti naveli su da su ih do promjene stava dovela iskustva s uvjerenim i obrazovanim vjernicima. Jedan od njih priznaje da je o kršćanima imao predrasude: „Mislio sam da su svi vjernici licemjeri. A onda sam upoznao izrazito inteligentne vjernike na fakultetu, proučavao filozofiju i teologiju i shvatio da Bog daje puno smisleniju sliku stvarnosti.” Zaključuje da je „ateizam često samo posljedica loše kateheze – ljudi ne znaju u što Crkva doista vjeruje”.
Iako rasprava ne predstavlja statističko istraživanje, svjedočanstva pokazuju zajedničku nit: osobna bol, intelektualna potraga i iskustvo zajedništva u crkvenim obredima ključni su motivi zbog kojih se dio ljudi u 21. stoljeću ponovno okreće vjeri.