Na simbolični datum Vidovdana oko 140 000 ljudi okupilo se u središtu Beograda, čime je studentski pokret protiv vlasti Aleksandra Vučića doživio dosad najveću mobilizaciju – ali i prvi ozbiljan unutarnji potres.
Politologinja Kirsten Schönefeld, voditeljica beogradskog ureda Zaklade Friedrich Ebert, podsjeća da je „vlada i predsjednik Vučić od urušavanja nadstrešnice u Novom Sadu i masovnih prosvjeda posljednjih mjeseci jednoznačno izgubila na legitimitetu“. Četiri oporbena zastupnička kluba već bojkotiraju Skupštinu, a prošlotjedni skup, kaže Schönefeld, dokazao je da politička kriza nije ni približno riješena.
Ipak, ono što je iznenadilo mnoge sudionike bili su snažni nacionalistički govori. „Razmjeri nacionalističkih tonova ipak nisu bili očekivani“, priznaje Schönefeld, dodajući da su pojedini govornici spominjali „srpsko dostojanstvo, mučeništvo i velikosrpske ideje“. Kao mogući razlog navodi obranu od propagande provladinih medija, koji studente etiketiraju kao izdajnike.
Sociolog i PR-savjetnik Cvijetin Milivojević manje je iznenađen. Po njemu, studentska „lista za govornicu“ sastavljena je po principu „buldožer koalicije“, široke fronte u kojoj se nalaze i proeuropski aktivisti i rusofili, građanski i nacionalno orijentirani akteri. „Milo Lompar svojim izrazito nacionalnim govorom samo je pokazao da Vučićev spin o nekakvoj obojenoj revoluciji nije točan“, tvrdi Milivojević.
On smatra da je pogreška što studenti ne žele sami ući u političku utakmicu: „Ima ih 250 000 i mogli bi dosegnuti puno više.“ Ipak, vidovdansko okupljanje vidi kao prvu „pokaznu vježbu“ nove široke oporbene platforme.
Schönefeld upozorava da će za budućnost pokreta biti presudno zadrži li fokus na zahtjevima za demokraciju i borbu protiv korupcije, bez „revizionističkog stava prema ratovima devedesetih i regionalnim odnosima“. Hoće li se „buldožer koalicija“ pretvoriti u istinski demokratski front ili udesno skrenuti, nova je prekretnica za srpsku opoziciju – i za zemlju koja već mjesecima ključa od nezadovoljstva.
