Puleni se njišu na hladnom vjetru iznad Menai Straita, uskog morskog kanala koji dijeli Wales od otoka Anglesey. Nekad je ovdje nastajala najveća britanska farma dagnji – danas na vezu u Port Penrhynu plovi još samo Valente, posljednji brod tvrtke Myti Mussels.
Prije Brexita iz ovih se voda svake godine izvuklo oko 10 000 tona školjkaša, gotovo sve za stolove Francuske, Belgije i Nizozemske. Statistika za 2022. otkriva dramatičan pad: tek pet tona, svega 0,05 % nekadašnjeg učinka. Tri od četiri lokalne tvrtke su odustale, a tri svog broda već su prodala ili preusmjerila.
Glavni krivac je novi granični režim između Ujedinjenog Kraljevstva i Europske unije. Žive školjke iz država izvan EU-a smiju se uvoziti u Uniju samo ako dolaze iz mora ocijenjenih kao „klasa A”, odnosno s najnižom razinom bakterije E. coli. Većina britanskih lokacija – uključujući Menai Strait – nosi oznaku „klasa B”, što zahtijeva skupu i vremenski osjetljivu pročišćavanje dagnji u posebnim bazenima. Takvog postrojenja u Bangoru nikad nije bilo, a dodatna papirologija i veterinarske kontrole posve su ugušile izvoz.
Zrnce nade stiglo je u svibnju kada je vlada Keira Starmera najavila „reset” odnosa s Bruxellesom. Planirano sanitarno-fitosanitarno (SPS) partnerstvo trebalo bi ukinuti većinu kontrola na granici i, prema procjeni vlade, britanskoj prehrambenoj industriji donijeti do 5,1 milijardu funti godišnje. No okvirni rokovi govore da dogovor neće zaživjeti prije 2027., a za mnoge je to predaleko.
„Kupci nas još uvijek žele. Ako nazovu, mi isporučujemo”, optimistično tvrdi skiper Alan Owen, čiji je otac već 1960-ih podizao prve mreže u tjesnacu. U međuvremenu je irska ribarska tvrtka uredila prostor tik uz luku i čeka certifikaciju za prvi veliki pogon za pročišćavanje – ključan za povratak na europsko tržište.
Skeptika ipak ima dovoljno. James Wilson, suvlasnik Deepdocka koji je poslije Brexita zatvorio pogone i otvorio ribarnicu, podsjeća na skupu prirodu uzgoja: „Za obnovu polja treba sakupiti mlade, tzv. sjemenske dagnje, položiti ih pa čekati dvije godine. Bez sigurnog tržišta to je prevelik rizik.”
S time se slaže i David Jarrad iz Udruženja britanskih uzgajivača školjaka: što duže traje pregovaranje, to je manja šansa da će se farme ponovno pokrenuti. A potencijal je golem – Ujedinjeno Kraljevstvo ima dulju obalu od Španjolske, Francuske i Nizozemske zajedno, no njegova akvakultura ostaje „sićušna” u usporedbi s kontinentalnom.
Na obali Menai Straita zato vlada mješavina tvrdoglave nade i kroničnog straha od još jedne propuštene prilike. Hoće li „reset” zaista oživjeti industriju, odlučit će – kao i uvijek ovdje – plima, vrijeme i politika.
