Po prirodi oprezan, a po iskustvu pragmatičan, Božidar Kalmeta tijekom čitave političke karijere brižljivo je izbjegavao „slijepe ulice” koje bi ga mogle prisiliti na napuštanje stranke. Umjesto otvorenih ratova s političkim suparnicima, najveće sukobe vodio je unutar vlastite stranke, gdje je – i na lokalnoj i na nacionalnoj razini – prepoznavao jedinu stvarnu prijetnju.
Iako je razvio stil vladanja koji se katkad doimao udaljenim od glavne stranačke struje, „suštinski se od nje nikad nije bitno udaljio”. Stranački autoritet i povjerenje, piše se, izgradio je ponajprije na nizu lokalnih i nacionalnih izbornih rezultata u kojima mu „nema premca”.
U pozadini takvog pragmatičnog pristupa odvijali su se i njegovi najžešći okršaji – od javnog sukoba sa Željkom Sinovčićem do sudskih optužnica – no Kalmeta je, prema navodima, ostao postojan u stranačkim redovima. Toliko da se u političkim kuloarima spominje i ironična teza kako bi mu upravo SDP-ov Siniša Hajdaš Dončić, jedan od njegovih glasnijih kritičara, „mogao dignuti spomenik” za doprinos stranačkoj sceni.
Dok traju sudski procesi i unutarnja previranja, Kalmetina formula preživljavanja ostaje ista: kontrolirati štetu, graditi rezultate i nikada se potpuno ne udaljiti od matice HDZ-a. U vremenu kada politički mandat rijetko nadživi jedan izborni ciklus, to je, čini se, i dalje recept koji funkcionira.
