Na komemoraciji Februarske ofenzive 1994. održanoj prošlog vikenda podno Hasina vrha, tridesetak kilometara od hrvatske granice, snimke prikazuju stotine sudionika koji uglas skandiraju „Tekbir“ i „Allahu ekber“, uz povremeno pucanje u zrak.
- Za mnoge pripadnike hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te Hrvatske ti su povici bolno podsjećanje na rat, jer ih je Armija BiH, pojačana dobrovoljcima iz islamskih zemalja, često izvikivala pri napadima na hrvatske civile i postrojbe HVO-a.
- Poseban simbolički naboj nosi činjenica da je upravo na tom području djelovao Peti korpus s 505. bužimskom brigadom, jedinicom snažnog vjerskog identiteta.
- Geopolitički analitičar Davor Dijanović upozorava da takva ratna ikonografija "provocira Hrvate u BiH, ali i opterećuje odnose dviju država".
Tekbir je, izvorno, religijski usklik kojim se veliča Bog, ali u suvremenim sukobima nerijetko ga instrumentaliziraju ekstremističke skupine. Zbog tog konteksta, tvrdi Dijanović, njegovo intoniranje na mjestu sjećanja na ratne operacije „duboko vrijeđa hrvatske žrtve“.
Iako organizatori nisu službeno komentirali incident, snimke masovnog skupa i pucanja oružja dodatno su uznemirile javnost u Ličko-senjskoj županiji, s obzirom na blizinu granice. Na društvenim mrežama šire se pozivi nadležnim institucijama Bosne i Hercegovine da osude neprikladnu upotrebu vjerskih slogana s ratnom konotacijom.
Za sada nema službenog odgovora vlasti u Sarajevu ni najave istrage o neovlaštenoj uporabi vatrenog oružja tijekom okupljanja.
Obljetnice ratnih operacija u Bosni i Hercegovini posljednjih godina često su bile opterećene nacionalnim simbolima i retorikom; međutim, incident u Cazinskoj krajini pokazao je koliko brzo takvi elementi mogu prerasti u međunarodnu tenziju, osobito kada se događaju u pograničnom pojasu. Umirovljeni pripadnici HVO-a koji žive u Unsko-sanskome kantonu ističu da „obilježavanju žrtava treba vratiti dostojanstvo i zajedničko sjećanje, a ne ratne pokliče koji produbljuju podjele“.