Međunarodna konferencija „Migracije, identitet i granice”, održana u Gradskoj vijećnici u Rijeci u organizaciji Udruge Slobodna Država Rijeka, okupila je krajem tjedna znanstvenike, publiciste i aktiviste koji su složno poručili da se suvremeni migracijski val ne može svesti samo na pitanje sigurnosti.
Postkolonijalni račun Europe
Politolog Damir Grubiša otvorio je skup predavanjem „Migracije u XXI. stoljeću: izazov postkolonijalnoj Europi”. Upozorio je da su današnje migracije „izravna posljedica kolonijalne i neokolonijalne prošlosti Europe, ratova, gladi i klimatskih katastrofa”. Europska unija, smatra, „nije uspjela stvoriti koherentnu politiku” pa migrante promatra ili kao „sigurnosnu prijetnju” ili kao jeftinu, gotovo robovsku radnu snagu.
Grubiša je podsjetio da je Sredozemlje postalo „masovna grobnica migranata”, dok obalne države nerijetko izostavljaju i elementarnu humanitarnu pomoć. „U pojedinim zemljama ponovno se otvaraju koncentracijski logori za migrante, pa se čini kao da se povijest ponavlja”, rekao je, ocijenivši da se Zapad radije bavi naoružanjem nego ljudskim životima. Zaključio je da je tok kretanja ljudi globalno nezaustavljiv i da jedino „civilizirani pristup i demokratska kontrola” mogu ublažiti posljedice.
Optimistična vizija križanca
Pisac Milan Rakovac ponudio je drugačiji ton predavanjem „Emigranti, imigranti, migranti ili za nemogući Babilon”. Pozivajući se na ideju „ponosnog križanca/mješanca”, Rakovac je ustvrdio da je selidba povijesna konstanta i „inicijacija djeteta u čovjeka”. Citirao je likove iz vlastitih djela koji zagovaraju da treba „ubiti državu da bismo stvorili Europu” i „andorizirati Europu” – pretvoriti je u otvorenu zajednicu, a ne tvrđavu. Njegova ključna poruka glasi: „Emigrirati znači živjeti.”
Prema Rakovcu, budućnost kontinenta ovisi o svježem demografskom impulsu iz Azije i Afrike, pa je migracija „vitalna potreba koja spašava i samu Europu”.
Širok raspon studija i upozorenja
Tijekom dana predstavljeno je još desetak radova koji su rasvijetlili povijesne, demografske i sigurnosne aspekte fenomena:
• Eszter Tamasko analizirala je pisma iseljenika iz Dušnoka u Sjedinjene Države, otkrivajući kako se transnacionalni identiteti održavaju kroz privatnu korespondenciju.
• Tado Jurić usporedio je hrvatski odgovor na ukrajinske izbjeglice s pristupom ekonomskim migrantima.
• Siniša Tatalović donio je demografske trendove srpske manjine u Hrvatskoj.
• Ivan Jeličić prikazao je poslijeratno iseljavanje iz Liburnije i Rijeke/Fiume, a Marino Micich nastanak udruga istarskih, fjumanskih i dalmatinskih egzilanata 1943.–1949.
• Giovanni Stelli pratio je rad Društva za studije Rijeke od 1923. do obnove u Rimu nakon egzodusa.
• Róbert Gönczi upozorio je na „instrumentalizirane migracije” kroz zračni koridor Bengazi–Minsk, navodeći ga kao primjer hibridne prijetnje Europskoj uniji.
• Agnieszka Rudkowska razložila je povijesne čimbenike koji oblikuju stavove prema migrantima u Poljskoj, dok je Ljubinka Toševa Karpowicz obradila izvješća o palestinskom pitanju.
• Ahmed Burić postavio je pitanje „tko je izvan, a tko unutar žice”, ističući da granice često određuju i percepciju ljudske vrijednosti.
• John Peter Kraljić prenio je iskustva hrvatske dijaspore u Sjedinjenim Državama tijekom Domovinskog rata.
Zaključak uz stihove o granici
Konferencija je završila poetsko-glazbenim performansom „Granica”, simbolično podsjetivši na tanku liniju koja dijeli one koji putuju u potrazi za boljim životom od onih koji na tu potragu gledaju sumnjičavo. Sudionici su se složili da će se Europska unija, ako želi ostati vjerna vlastitim vrijednostima, morati prestati braniti visokim ogradama i početi graditi mostove – kako fizičke tako i političke.