Groblje Netherlands American Cemetery u Margratenu, nedaleko od Maastrichta, počivalšte je 8 301 američkog vojnika poginulog u oslobađanju Europe, među njima i 174 Afroamerikanca. No mir bijelih mramornih križeva narušila je odluka upravitelja, Američke komisije za vojna groblja (ABMC), da iz novoizgrađenog posjetiteljskog centra diskretno ukloni dva informativna panela posvećena crnim vojnicima.
Paneli postavljeni prošle godine podsjećali su da je gotovo milijun Afroamerikanaca „ratovalo na dvije fronte” – protiv nacizma u Europi i protiv rasne segregacije kod kuće. Nakon njihova nestanka uslijedile su burne reakcije:
• Pokrajinska vlada Limburga najavila je „hitni apel” ABMC-u i američkom veleposlaniku. Glasnogovornik guvernera Bas Albersen poručio je da su paneli predstavljali „povijest koju nikada ne smijemo zaboraviti jer su oni ginuli za slobodu koju sami nisu imali”.
• Obitelji poginulih osjećaju se izdano. Raphael Morris, nećak poginulog vojnika Juliusa W. Morrisa, kazao je da ga boli što se i Margraten „zarazio istim virusom” koji u SAD-u uklanja spomen na afroameričku žrtvu.
• Povjesničar Kees Ribbens podsjetio je da su groblje 1944. počeli graditi upravo crni američki vojnici, često bez prava na oružje i sretani predrasudama vlastite vojske.
• Jedanaest lokalnih političkih stranaka uputilo je službena pitanja i zatražilo izdvajanje zasebnog prostora posvećenog crnim osloboditeljima, ocijenivši uklanjanje „neprimjerenim i neprihvatljivim”.
• Nizozemski senator Theo Bovens, predsjednik Zaklade Black Liberators, zatražio je sastanak s veleposlanikom Joeom Popolom kako bi raspravili povrat panela.
ABMC tvrdi da je jedan od spornih panela tek „na rotaciji”, dok je drugi trajno povučen nakon interne revizije sadržaja. Ističu da se među 15 rotirajućih priča i dalje nalaze četiri afroamerička vojnika, premda nijedan nije bio izložen prilikom nedavnog obilaska centra.
Zajednica koja već osam desetljeća „usvaja” grobove brine se da dio povijesti tone u zaborav. Jettie van den Boorn, čija obitelj njeguje grob Juliusa Morrisa, naglašava kako nije u redu da „crni vojnici nestanu kao da nikad nisu postojali”. Zaklada za posvajanje grobova poručuje da će nastaviti jednako častiti svakog vojnika, bez obzira na boju kože.
Dok politika traži odgovore, svježe cvijeće i dalje krasi križeve na zelenim travnjacima Margratena. No rasprava o tome tko i kako oblikuje sjećanje na afroameričke vojnike tek je počela.