Diljem svijeta desničarski populizam i etnički nacionalizam bilježe uspon kakav se nije vidio još od pada Berlinskog zida. Stranke koje se protive imigraciji i globalizaciji – od Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske do Indije, Tajlanda, Sjedinjenih Država i Argentine – vode ili snažno napreduju u anketama.
• U Češkoj je na nedavnim izborima proputinovski populist Andrej Babiš svrgnuo premijera Petra Fialu. • U Francuskoj Nacionalno okupljanje ruši vlade i prednjači u utrci za Elizejsku palaču i parlament. • U Njemačkoj je Alternativa za Njemačku trenutno najpopularnija stranka. • Sličan trend vlada u Mađarskoj, Slovačkoj, Italiji, Austriji, Nizozemskoj i Belgiji, gdje nacionalističke platforme sve češće kroje državnu politiku.
Analitičari upozoravaju da se neoliberalizam kao dominantna ideologija povlači pred novim valom etničkog nacionalizma. Posljedica je dramatičan pad multilateralne suradnje: više od 100 država uvodi protekcionističke mjere, reshoring i friend-shoring postaju nova norma, a globalna trgovina i transfer tehnologije nalaze se na najnižoj razini od 1945.
Ipak, opsežno istraživanje Focaldata za Zakladu Rockefeller, provedeno na 36 000 ispitanika u 34 zemlje, sugerira da većina građana ne dijeli ekstremni „moj narod prvo” pristup.
Ključni nalazi istraživanja:
- Samo 16,5 % svjetske populacije čine tvrdokorni anti-internacionalisti koji vjeruju da je suživot etničkih i vjerskih skupina nemoguć ili da je svaka dobit za druge automatski njihov gubitak.
- Na suprotnoj strani nalazi se 21 % „uvjerenih internacionalista” koji i dalje prihvaćaju otvorenu trgovinu kao dobitnu igru za sve.
- Preostalih 62,5 % svrstava se u tri nijanse „sredine”: • 22 % humanitarnih multilateralista podržava međunarodnu pomoć vođenu altruizmom; • 22 % pragmatičnih multilateralista traži jamstvo da će se novac za razvoj trošiti učinkovito; • 21 % interesno motiviranih multilateralista pristaje na suradnju kad ona izravno donosi sigurnost, hranu ili mir njihovim zajednicama.
Zaključak istraživača glasi da se, unatoč buci radikalnih pokreta, može oblikovati stabilna globalna većina spremna na zajedničko rješavanje kriza – od klimatskih promjena do budućih pandemija – ako se naglasi „prosvijetljeni vlastiti interes” i konkretne koristi za građane.
Drugim riječima, autoritarni val nije nužno nezaustavljiv. Suprotstaviti mu se može „pozitivnim, otvorenim i uključivim patriotizmom” koji ljudima pruža osjećaj pripadnosti bez demonizacije „drugih”.
Opsesija slogana poput „America first”, „India first” ili „my tribe first” izaziva podjele, no ista društva pokazuju pragmatičnu spremnost na suradnju kad su u pitanju humanitarne katastrofe ili zajednička sigurnost. Dok je „cement još mokar”, poručuju autori analize, demokracije imaju priliku ponovno učvrstiti međunarodna pravila i obnoviti povjerenje u multilateralizam.