Trgovi Teherana sinoć su istodobno odzvanjali tužaljkama i pjesmom. Nakon vijesti da je preminuo ajatolah Ali Khamenei, vrhovni vođa koji je gotovo četiri desetljeća obilježavao iransku politiku, građani su izišli na ulice – jedni u crnini, drugi u slavlju.
Na engleskom Trgu Enghelab kolone ožalošćenih, odjevenih u crno, nosile su Khameneijeve portrete i uzvikivale parole protiv Sjedinjenih Država i Izraela. „Plačem za našim vođom”, čulo se u mikrofon improviziranog razglasa.
Samo nekoliko kilometara dalje, na balkonima stambenih blokova, druga je Iran pokazivala sasvim suprotnu emociju. Automobili su trubili, mladi su plesali, a nebo su parali vatrometi. „Ulica je bila prepuna! Suze su mi same tekle. Nitko izvana ne može razumjeti što osjećamo mi koji smo bili žrtve ovog ubojice”, rekla je 24-godišnja Nazanin, djelatnica u medijima iz Teherana.
Slavlje i olakšanje
Mnogi koji su godinama sudjelovali u prodemokratskim prosvjedima osjećaju, kako kažu, iznenadan spoj olakšanja i želje za osvetom. Studentska aktivistica Mina prisjetila se nasilja koje je doživjela na demonstracijama te priznala da joj je vijest o Khameneijevoj smrti donijela „mješavinu osvete i smirenja”.
Strah od nepoznatog
Dok jedni slave, drugi strahuju od vakuuma moći i neizvjesnosti koja slijedi. Neki od okupljenih ožalošćenika isticali su zabrinutost da bi sukob unutar političke elite mogao gurnuti zemlju u dublju nestabilnost.
Ipak, prevladava dojam da je smrt 84-godišnjeg lidera povijesna prekretnica. Bez obzira na to gledaju li je kroz tamne veo žalovanja ili kroz blještavilo petardi, Iranci – podijeljeni kao rijetko kada – ulaze u novu eru čije će konture tek biti iscrtane.