Francuski predsjednik Emmanuel Macron u ponedjeljak će u Parizu predstaviti ažuriranu nuklearnu strategiju države u trenutku kada se po čitavoj Europi ponovno raspravlja može li se Stari kontinent i dalje oslanjati na američku zaštitu.
Francuska je, uz Ujedinjeno Kraljevstvo, jedina europska sila s nuklearnim oružjem, ali jedina koja u potpunosti ne ovisi o Sjedinjenim Državama. Pariz raspolaže s oko 300 bojevih glava – neusporedivo manje od više od 5 000 koliko imaju Washington i Moskva – te dvostrukim sustavom odvraćanja: četiri nuklearne podmornice i zrakoplovnu komponentu na lovcima Rafale, uključujući one na nosaču zrakoplova „Charles de Gaulle”.
Istodobno, povlačenje SAD-a iz pojedinih europskih sigurnosnih dosjea, potaknuto prije svega ponašanjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, otvorilo je pitanje tko će jamčiti nuklearnu zaštitu europskim državama. Posljednji poticaj raspravi dalo je i zajedničko američko-izraelsko bombardiranje ciljeva u Iranu, nakon čega se regija našla na rubu šire eskalacije.
Macron je još 2020. poručio da su „vitalni interesi Francuske europskih razmjera” te je pozvao partnere na „strateški dijalog” o ulozi francuskog oružja u kolektivnoj sigurnosti. No ideja da bi francuski nuklearni kišobran mogao postati paneuropski nosi brojne zapreke.
„Francusko je stajalište oduvijek bilo da je odluka o uporabi nuklearnog oružja isključivo na predsjedniku”, kaže istraživač Emil Archambault. Taj ustroj otežava bilo kakvo zajedničko upravljanje raketama.
Unatoč tome, njemački kancelar Friedrich Merz potvrdio je da Berlin i nekoliko drugih vlada vode "početne" povjerljive razgovore s Parizom o europskom nuklearnom štitu. Skeptika ne nedostaje: ministar obrane Boris Pistorius upozorava da bi napuštanje američke zaštite poslalo „pogrešan signal“ Washingtonu, dok glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ističe da bi izgradnja novog arsenala koštala „billions and billions of euros”.
Službeni Washington zasad poručuje da ostaje predan "proširenom nuklearnom odvraćanju". Amerikanci i dalje čuvaju bombe B61 u Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj, no europski političari sve su nesigurniji koliko će to jamstvo trajati.
Analitičari uvjeravaju da bi se, prije potpunog europskog kišobrana, mogla razviti suradnja u vježbama, obuci i razmjeni obavještajnih podataka. Također se spominje tješnja koordinacija s Londonom, iako britanski sustav Trident ovisi o američkim raketama.
Macronovo obraćanje zato prate i Pariz i europske prijestolnice: hoće li predsjednik ponoviti poziv na „europsku dimenziju” ili će, suočen s ratom u Ukrajini i napetostima na Bliskom istoku, još čvršće zadržati francusko oružje pod vlastitom kontrolom? Odgovor će odjeknuti daleko izvan Elizejske palače.
