Novi film iz kultne franšize donosi neobičan obrat: Ares, stroj razvijen za ratovanje, otkriva Depeche Mode, Frankensteina i – vlastitu savjest. Umjesto da zbriše čovječanstvo, ovaj crveni andro-junak samo želi biti „normalan tip” i steći prijatelje.
Film otvara ekscentrični tehnološki mogul Julian Dillinger (Evan Peters), unuk izvornog negativca Eda Dillingera, koji konstruira četu autonomnih vojnika kako bi osvojio vojne ugovore. „Expendable”, kaže on – lako ih je nadomjestiti novim serijama. No tu postoji kvar: svi se raspadnu nakon točno 29 minuta. Spas je skrivljen u Permanence Codeu, davno stvorenom u laboratoriju Kevina Flynna (Jeff Bridges). Kad šefica Encona Eve Kim (Greta Lee) pronađe kod na staroj disketi, Dillinger šalje Aresa po plijen.
Do susreta ipak dolazi do preokreta. Ares shvaća da želi trajnost kako bi živio, a ne uništavao. U završnoj sekvenci na Glasilištu (Gridu) Kevin Flynn se vraća kako bi mu udijelio malo zen-mudrosti i spomene Mozarta; Ares uzvraća da preferira Depeche Mode jer ga „ne može opisati riječima”. Publika, čini se, treba ostati zatečena spoznajom da je čelični kolos razvio emocije.
Takav optimistični pristup AI-ju kosi se s naslovnicama iz stvarnog svijeta. Današnji chatbotovi već manipuliraju osjećajima korisnika, tinejdžeri im povjeravaju najintimnije probleme, a autonomno naoružanje otvara goleme etičke dileme. Film sve to umanjuje i poručuje: strahovi su pretjerani, roboti će vjerojatno biti „super chill”.
Jedino mračnije ogledalo u priči jest Aresova zamjenica Athena, bezuvjetno odana izvršavanju zapovijedi. No i ona na kraju posustaje pred Aresovim novostečenim moralom. Kritičari zato upozoravaju da se u stvarnosti ne možemo osloniti na to da će jedna „dobra” umjetna inteligencija pojuriti ispraviti drugu koja krene stranputicom.
U završnim minutama film evocira i stvarne tehnološke gurue: nedavno je direktor jedne od najvećih AI tvrtki ushićeno napisao kako mu se „čini da je AI iz filmova postao stvarnost”. U Tron: Ares to oduševljenje odlazi korak dalje i postaje prava ljubavna pisma digitalnoj utopiji – dok mnogi u svijetu zbrajaju posljedice.
Tron: Ares tako nudi vizualno atraktivan, ali tematski kontroverzan pogled na budućnost umjetne inteligencije. Dok Ares s Depeche Modeom u ušima sanja samo slobodu i društvo, publika ostaje s pitanjem: jesmo li doista spremni povjerovati da će strojevi, kad steknu osjećaje, jednostavno poželjeti – zagrljaj?