Na današnji dan prije 34 godine Hrvatska je dobila međunarodno priznanje – povijesni trenutak koji je zatekao zemlju u ratnom kaosu i gospodarskom rasulu.
Već 1992. godišnja inflacija premašila je 250 %. Dok su granate još padale, trećina teritorija bila je pod okupacijom, a ključna prometna i industrijska infrastruktura bila je razorena ili nedostupna.
• Industrijska proizvodnja se urušila nakon prekida tradicionalnih tržišnih lanaca.
• Nezaposlenost je naglo skočila, izvoz je potonuo, a deviza je kronično nedostajalo.
• Siromaštvo i socijalna nesigurnost postali su svakodnevica; prioritet je bio puko preživljavanje, dok je razvoj pao u drugi plan.
Hiperinflacija je kulminirala 1993. dosegnuvši čak 1500 %, da bi se godinu poslije spustila na „tek” 100 %. Nominalne plaće pritom su rapidno gubile realnu vrijednost, a stanovništvo se snalazilo kako je znalo i moglo.
Tek donošenjem stabilizacijskog programa sredinom devedesetih započeo je obrat: inflacija je obuzdana, uvedena je čvršća fiskalna disciplina, a gospodarstvo je polako krenulo prema oporavku.
Danas, 34 godine nakon tog ključnog datuma, Hrvatska se prisjeća ne samo političkog priznanja nego i izvanredne otpornosti društva koje je, unatoč ratnim stradanjima i gospodarskoj katastrofi, uspjelo preživjeti i postaviti temelje za kasniji razvoj.