Hrvatski europarlamentarac Karlo Ressler poručio je da Europski parlament neće poduprijeti novi Višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2028.–2034. ako ne doživi temeljitu doradu.
Ressler je upravo imenovan za glavnog izvjestitelja Parlamenta za Uredbu o nacionalnim i regionalnim partnerskim planovima (NRPP), ključni dokument koji definira pravila trošenja većine europskih sredstava u idućem proračunskom ciklusu. U toj ulozi mora objediniti stavove nekoliko parlamentarnih odbora – za proračun, regionalni razvoj i poljoprivredu – te raznih političkih skupina, a potom pregovarati s državama članicama okupljenima u Vijeću.
„Europa mora imati kapacitet za odgovor na nove izazove, ali to ne smije narušiti ravnomjeran razvoj niti podrivati povjerenje u projekt snažne Europe, a to znači da kohezijska politika nije prostor u kojem se može tražiti jednostavna fiskalna kompenzacija za nove ambicije”, naglasio je Ressler, istaknuvši da reforma proračuna mora donijeti stvarno pojednostavljenje za krajnje korisnike, osobito manje jedinice koje nemaju dovoljne administrativne kapacitete.
Parlament bi do travnja trebao usvojiti službeno stajalište o VFO-u, no dogovor unutar institucije još nije postignut. Najveći izazov bit će uskladiti nove prioritete – konkurentnost i obranu – s tradicionalnim politikama kohezije i poljoprivrede.
„To je sve samo ne rutinski formalni proces. O dugoročnom europskom proračunu pregovara se samo jednom svakih sedam godina, a posljedice ne mogu biti dalekosežnije… Doći do većine bit će teže nego ikada i zbog nove dinamike aktualnog saziva koji je fragmentiran i u kojem je suradnja između klubova nestalnija nego ranije”, upozorio je Ressler.
Dosadašnje ključne odluke, poput smanjenja administrativnog opterećenja ili reforme migracijske politike, prolazile su tankom većinom desnog centra, no Ressler priznaje da trenutačna raskajana većina otežava predviđanje daljnjeg ishoda. Parlament, poručuje, neće pristati na proračun koji bi oslabio kohezijsku politiku niti na pravila koja bi dodatno zakomplicirala pristup fondovima za manje korisnike.
Pregovori između Europskog parlamenta i Vijeća službeno bi trebali započeti čim Parlament definira svoje „crvene linije”. Ako dogovor ne padne do kraja mandata, cijeli proces prelazi na novi saziv, što dodatno povećava neizvjesnost oko budućeg financijskog smjera Unije.