Kada je ured eurozastupnika Stjepe Bartulice najavio saslušanje Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta uz sudjelovanje „Ante Gotovine”, mnogi su pomislili na umirovljenog generala. Tek je u dvorani postalo jasno da se radi o njegovu sinu, direktoru zadarske tvrtke Pelagos Net Farma, čime je dio medija nenamjerno dezinformiran pogrešnim fotografijama i naslovima.
Saslušanje je održano u sklopu evaluacije Zajedničke ribarstvene politike (ZRP). Među panelistima su, uz Gotovinu mlađeg, bili José Basilio Otero Rodríguez (Španjolska), Addy Risseeuw (Nizozemska), Elena Ghezzi (Italija) i Marta Cavallé (Španjolska). Svi su se složili da trenutačni propisi često ne prate stvarne uvjete na moru.
Ključne točke rasprave
• Europska unija sama pokriva oko 40 % potreba za ribom; više od 60 % dolazi iz uvoza, što smanjuje konkurentnost domaćih ribara.
• Sudionici su upozorili na nejednaku tržišnu utakmicu između flota EU-a i trećih zemalja, s posebnim primjerom Turske koja nema iste regulatorne obveze.
• Prekomjerna birokracija, složeni postupci dodjele koncesija koji traju i do pet godina te sezonska zatvaranja ribolovnih područja dodatno opterećuju sektor.
Bartulica je istaknuo da je „izgubljena ravnoteža između ciljeva održivosti i zaštite interesa ribarskog sektora” te da se godinama ponavljaju isti problemi – od goleme administracije do „propisa koji nisu primjenjivi u praksi”. Upozorio je i na slabljenje interesa mladih za ulazak u to zanimanje.
Ante Gotovina mlađi naglasio je kako ribarstvo igra presudnu ulogu u opskrbi hranom, zapošljavanju, turizmu i izvozu, ali je opterećeno pravilima koja „ne prate tehnološki razvoj i često su neprovediva”. Kao primjer je naveo obvezu procjene ulova s maksimalnim odstupanjem od 10 %, što u stvarnim uvjetima ribolova ocjenjuje gotovo nemogućim.
Poseban je naglasak stavljen na uzgoj plavoperajne tune u Hrvatskoj. Sektor smatra da postojeća godišnja kvota od 50 t i dnevni limit od jedne tone onemogućuju profitabilno poslovanje. Predložena rješenja uključuju fleksibilnije sustave praćenja ulova i plovila, povećanje kvota te uvođenje socio-ekonomskih procjena prije donošenja novih pravila.
Zaključak skupa bio je jasan: europska ribarstvena politika treba se prilagoditi stvarnim uvjetima na terenu, smanjiti birokratski teret i osigurati ravnopravnost ribara EU-a s konkurencijom iz trećih zemalja. Tek tada će se, poručeno je, sektor moći održivo razvijati i privući novu generaciju pomoraca.