Dvadeset trećeg siječnja 1995. nogometaši Hajduka prekinuli su pripreme u talijanskom Pinetu i – gotovo nevjerujući – sjeli u autobus prema Vatikanu. Tek večer ranije stigla je potvrda da će ih Sveti Otac primiti u privatnu audijenciju. „A tko je to vidio, doći u Rim, a ne vidjeti Papu…”, ponavljao je dio momčadi, svijestan koliko je takav susret rijedak i svečan.
Sveti Otac Ivan Pavao II. vratio se baš toga dana s puta na Filipine, no umor nije pokazivao. Hajdukovu ekspediciju – igrače, trenere i pratnju – dočekao je nasmiješen i znatiželjan. Vječnu anegdotu otvorila je njegova rečenica: „Recite mi, chi è portiere, tko je vratar?” Papa se prisjetio mladenačkih dana u Wadowicama, gdje je često branio na livadskim utakmicama. Čast da mu se predstavi dobio je vratar Tonći Gabrić, koji je s osmijehom zakoračio korak naprijed. Obojica su danas pokojni, no priča o tom susretu i dalje se prepričava u splitskim kuloarima.
Napetost odgađane potvrde osjetila se do zadnjeg trenutka. Igor Štimac otputovao je dan ranije u Köln na pregovore, misleći da će audijencija ipak izostati. Službeni vozač kluba, pak, računao je na isti ishod pa je u Vatikan stigao u trapericama. „Kad sam shvatio da stvarno ulazimo, bilo je kasno za kupnju odijela; ostao sam u rebama, na sredini službene fotografije – ruglo i sram”, prisjećao se kasnije.
Traperice nisu bile jedine „modne greške”. U istom su se materijalu, ali crnom, pojavili i Milan Rapaić i Ivan Jurić – zahvaljujući tamnoj boji prošli su neopaženo. Najvještiji se pokazao bivši kapetan Vilson Džoni: stao je prvi u red za pozdrav, a potom neprimjetno prešao na kraj kolone i Papu pozdravio dvaput.
Momčad je, prema protokolu, poljubila ruku Pape, iako je tek nekolicina znala da se zapravo ljubi prsten. Splićani su svejedno ponijeli kući poseban osjećaj blagoslova. Te je sezone Hajduk već osigurao četvrtfinale Lige prvaka, a proljeće 1995. završit će osvajanjem dvostruke krune – prvenstva i Kupa – što će navijači godinama povezivati s vatikanskim susretom.
Danas, 31 godinu kasnije, fotografije iz Apostolske palače ostaju dragocjen dio klupske arhive. Pogledi mladića u bijelim dresovima, Papin nenametljivi humor i jedna jednostavna rečenica o vrataru podsjetnik su da je nogomet mnogo više od rezultata: ponekad je to priča o vjeri, slučajnosti i trenucima koji se pamte cijeli život.
