Pariška filmska scena rijetko prikazuje jednu od svojih najstarijih i najvećih manjina – vijetnamsku dijasporu. Prvijenac redatelja Stéphanea Ly-Cuonga, igrano-glazbeni film „The Nguyen Kitchen”, nastoji to promijeniti šarenom kombinacijom mjuzikla i obiteljske drame.
U središtu radnje nalazi se Yvonne Nguyen (igra je Clotilde Chevalier), mlada pjevačica koja usred supermarketa pjeva reklame za proljetne rolice, dok u mislima lebdi kroz slatkastu fantaziju nalik na filmove Jacquesa Demyja. Nakon niza neuspješnih audicija vraća se majci (Anh Tran-Nghia) koja vodi mali restoran na rubu Pariza. Ondje izbijaju generacijski sukobi: majka joj predbacuje da „nije dovoljno Vijetnamka”, a Yvonne mašta o karijeri na francuskim pozornicama.
Prilika stiže kada joj ponude ulogu u raskošnom mjuziklu – ali tek kao stereotipne „Lotus Flower”, egzotične azijske ljubavnice. Taj ironičan obrat otkriva koliko su azijski likovi u francuskoj industriji i dalje zamjenjivi klišeji. Ly-Cuong se s tim predrasudama poigrava vedrim humorom i ritmičnim glazbenim brojevima, no pravi emotivni vrhunac dolazi u intimnim scenama kuhanja: zvuk zveckanja pribora i šištanje woka pretvaraju se u improviziranu simfoniju koja povezuje majku i kćer.
U toj mješavini samosumnji i društvenih barijera Yvonne naposljetku pronalazi vlastiti tempo – glazbu nastalu iz ljubavi, brige i kulinarskog nasljeđa – i odlučuje plesati u skladu s njim.