Romski kvart EUR, izgrađen kao monumentalna pozornica fašističke Italije, posljednjih je dana ponovno postao politička kulisa. Ondje se, pod sloganom „#NoFilter”, okupilo oko 10 000 pripadnika omladinskog krila Braće Italije, stranke premijerke Giorgie Meloni – i to uz DJ pultove, napuhane poligone i stolove za ping-pong.
Ispod ljetnog sunca, mladi u prevelikim majicama i trapezicama grickali su organski sladoled i pili craft pivo, istovremeno slušajući a-listu euroskeptika, ministara i TikTok zvijezda koji su im poručivali da slobodu govora treba braniti od „nasilne” ljevičarske netolerancije.
Premijerka je sama zatvorila četverodnevni festival, povezujući ga s nedavnim ubojstvom američkog konzervativca Charlieja Kirka na sveučilištu u Utahu. U govoru je naglasila da njezina stranka i simpatizeri znaju kako je biti autsajder: „In the eyes of the left, Kirk ‘was dangerous’ and ‘had to be stopped because he was free, brave and capable’”, poručila je, zaključivši da „the left want to impose their convictions with force”.
Motiv iza pucnjave u SAD-u još je nepoznat, ali sama činjenica dodatno je homogenizirala okupljene. Antonio Toscano (31), poduzetnik sa Sicilije i jedan od vođa pokreta, kaže: „Many of the activists are attacked every day with similar language, called ‘nasty,’ or ‘fascists’.“ Dvadesetogodišnja studentica Francesca Geraci dodaje: „We must take Charlie as an example.“
Za Generaciju Z, koja je srednju školu završavala usred pandemije i odrasla na internetu, pokret nudi protutežu digitalnoj izolaciji – stvarno prijateljstvo i zajednički cilj. „So much of life is online — political activism is, I would say, a healthy dose of reality”, objašnjava čelnik mladih Fabio Roscani, danas i zastupnik u talijanskom parlamentu. Student Nicolò Sangiorgi potvrđuje da se članovi osjećaju „kao kod kuće“ te da se veze iz kampova prelijevaju u cjelodnevni život: „Inside the branch you make solid bonds... you even find love.“
Aktivizam na desnici nekad je nosio društvenu stigmatu, prisjeća se 29-godišnji odvjetnik Alfonso Pepe, koji se pokretu pridružio sa 15 godina. „Definitivno je postalo lakše jer smo na vlasti… prije si bio marginaliziran.“ Ipak, Roscani upozorava da studenti i dalje nailaze na etiketu „zastarjelih“ i „neprihvatljivih“ stavova, zbog čega ih potiče da „budu najbolji u razredu“.
Meloni, koja je i sama s 15 godina krenula istim putem, poručila je okupljenima: „As we’ve shown, we can govern this country. We are not afraid. We will never be like the left, who hate.“ Dok talijanska desnica pokušava postati „cool“, čini se da joj Generacija Z – u potrazi za zajedništvom i jasnim identitetom – rado drži ljestve.
