U zagrebačkom naselju Vrbani oglašena je prodaja stana od 38 četvornih metara po nevjerojatnoj cijeni od 370 500 eura – vrtoglavih 9 750 eura po kvadratu. Riječ je o običnom stanu u dvadesetak godina staroj višekatnici, opremljenom rabljenim i jeftinim namještajem. Luksuz, dakle, nije razlog ovako visoke cijene.
Stručnjaci taj fenomen nazivaju „APP” modelom – skraćeno od „ako prođe – prođe”. Strategija je jednostavna: prodavatelj postavlja cijenu daleko iznad realnog dometa, nadajući se da će se pojaviti kupac spreman platiti traženi iznos. Ne uspije li, cijena se postepeno spušta sve dok se tržište ne „uhvati” na povoljniju, ali još uvijek solidnu zaradu.
Sociolozi i ekonomisti taj trend opisuju kao vanbračno dijete inflacije i uvođenja eura. Visoka inflacija potaknula je potražnju za „sigurnim” ulozima u nekretnine, dok je prelazak na zajedničku valutu olakšao usporedbe s razvijenijim europskim tržištima – pa se mnogi vlasnici nadaju da će i zagrebački kvadrat dostići bečke ili milanske cijene.
Ipak, signal da se realnost postupno mijenja stiže iz statistike. U prvih šest mjeseci 2025. evidentirano je 57 095 kupoprodaja – oko 15 posto manje nego godinu ranije. Dok posrednici već duže vrijeme najavljuju „hlađenje”, brojka transakcija pokazuje da dio potencijalnih kupaca odustaje zbog suludih iznosa ili čeka korekciju.
Unatoč tome, domaće tržište i dalje prati kronični manjak stambenog prostora – procjene govore o oko 230 000 potrebnih stanova. Takav deficit hrani ambiciozne cjenike, a APP model savršeno se uklapa u psihologiju nedostatka: tko želi krov nad glavom, plaća ono što mora – ili barem ono što prodavatelj misli da bi mogao dobiti.
Za sada ostaje otvoreno pitanje hoće li stan na Vrbanima za gotovo deset tisuća eura po kvadratu pronaći svoga kupca ili će i ta ponuda završiti u novom krugu snižavanja. No jedno je jasno: dok god se tržište oslanja na logiku „pokušaj pa vidi”, čitat ćemo još mnogo sličnih, gotovo nevjerojatnih oglasa.