Splitska glazbena i sportska povijest ovog tjedna obilježava dvostruku obljetnicu skladatelja Ive Tijardovića. Upravo 14. siječnja navršilo se točno 100 godina od praizvedbe operete „Mala Floramye”, dok će 28. kolovoza stići i stoti rođendan „Kraljice lopte”, djela posvećenog 15. rođendanu Hajduka.
Premijera „Male Floramye” 1926. donijela je nagli uspjeh glavnim izvođačima – Zlati Radici, Noi Matošiću i Branku Kovačiću – i zacementirala Tijardovićev status miljenika splitske publike. Samo nekoliko mjeseci kasnije, „Kraljica lopte” praizvedena je na tadašnjem Hajdukovu igralištu, čime je glazbenik dodatno povezao scenu i nogometni kult u gradu.
Dok se grad sprema za svečano obilježavanje obljetnica, među Splićanima ponovno kruži priča o pravom identitetu Floramye. Prema usmenom predanju i obiteljskim sjećanjima, inspiracija za naslovnu junakinju mogla bi biti Flora Gazzari iz Plinarske ulice, kasnije udana Brajević. Kao mlada djevojka živjela je u susjedstvu Tijardovićeve obiteljske kuće – baš u ulici gdje se nalazila i Hajdukova prva svlačionica poznata kao „Jerasova baraka”.
Podudarnosti su intrigantne: Flora je bila, po kazivanju rodbine, „puno lijepa cura i ricaste kose”, a skladatelj je u stihu zapisao: „O, Floramye, moja rico mala…”. Godine se također poklapaju – Flora je sina Ivana rodila 1927., godinu nakon operetine premijere.
Iako pisani dokaz ne postoji, rodbinsko predanje i stariji splitski kroničari upiru prstom baš u Floru Gazzari kao Tijardovićevu muzu. Na stoljetnicu „Male Floramye” ta hipoteza ponovno plijeni pažnju: romantična nit koja spaja Plinarsku ulicu, Hajduka i bezvremensku glazbu dobiva novo – ili možda staro – lice.
Grad Split tako u 2026. ne slavi samo važne datume svoje kulturne i sportske baštine, nego i priču o mladenačkoj zaljubljenosti koja je, čini se, nadahnula jedno od njegovih najomiljenijih djela.
