LONDON – Godinu dana nakon što je Keir Starmer donio laburistima uvjerljivu pobjedu s obećanjem „promjene”, odnosi između vlade i sindikata ponovno su na kušnji.
Laburisti su pokrenuli zakon o radničkim pravima, okončali više dugotrajnih industrijskih sukoba i odobrili niz izdašnih povišica: učitelji su dobili 5,5 %, strojovođe 15 % kroz više godina, a mlađi liječnici prosječno 22,3 % u dvije godine. Glavni tajnik Kongresa sindikata (TUC) Paul Nowak nazvao je to „važnim signalom namjere” koji koristi i radnicima i javnim službama.
No, proračunska stisnutost ministrice financija Rachel Reeves brzo je zaustavila daljnje ustupke. Neovisno tijelo za plaće u zdravstvu preporučilo je tek 5,4 % za 2025./26., a ministar zdravstva Wes Streeting prihvatio je prijedlog – i odmah izazvao prijetnju štrajkom Britanskog liječničkog udruženja (BMA). „Krevetni maniri su bolji, ali NHS je i dalje jako bolestan”, poručuje zamjenica predsjednika BMA-e Emma Runswick.
Ankete pokazuju da potpora javnosti štrajkovima slabi: 48 % ispitanika u svibnju protivilo se novim liječničkim obustavama, dok ih je 39 % podržavalo. Ipak, pritisak iz baze tjera sindikalne čelnike da zadrže oštar ton. „Čak i čelnik koji je sklon vladi osjeća dah članova za vratom”, priznaje jedan lijevi laburistički zastupnik.
Napetost se prelijeva i izvan zdravstva. Radnici odvoza otpada u Birminghamu štrajkaju već više od 100 dana, a Nacionalni obrazovni sindikat odbio je državnu ponudu povećanja od 2,8 % te najavljuje daljnje akcije.
Istodobno, poslovni sektor strahuje da bi najavljeni Zakon o radnim pravima – zabrana „otpusti i ponovno zaposli” prakse, ukidanje nesigurnih oblika rada i zaštita od otkaza od prvog dana – mogao dodatno zakočiti rast. Oporbeni konzervativci već poručuju da bi ga, čim se vrate na vlast, ukinuli.
Povijesna usporedba s „Zimom nezadovoljstva” 1970-ih sve češće se provlači kroz britansku javnost. Tada su štrajkovi i gomilanje smeća na ulicama gurnuli laburiste u višegodišnju opoziciju. Danas, kako upozorava Nowak, sama povišica više nije dovoljna: vlada mora nuditi dugoročnu viziju javnog sektora, uključujući fleksibilni rad i odnos prema umjetnoj inteligenciji.
Za kabinet koji već gasi požare na više frontova, zadovoljiti sindikate bez produbljivanja proračunskog minusa bit će golemi izazov. „Fiskalni okvir je nevjerojatno strog. Teško je vidjeti kako će financirati daljnje povišice koje bi ispunile očekivanja ljudi”, priznaje anonimni zastupnik Laburista.