Mađarski premijer Viktor Orban i predsjednik poljske vlade Donald Tusk ponovno su razmijenili oštre poruke, produbljujući napetosti između dviju tradicionalno bliskih srednjoeuropskih država.
Tuskov napad na Budimpeštu
Govoreći početkom tjedna na skupu u Varšavi, Tusk je ocijenio da je „bivša komunistička zemlja koja je 1989. stajala puno bolje od Poljske” – nedvosmisleno aludirajući na Mađarsku – danas „pala nisko” zbog raširene korupcije i autoritarnog skretanja njezina čelnika.
„Moj dugogodišnji prijatelj Viktor Orban, nekoć proeuropski liberalni demokrat, odlučio je izgraditi autoritarni model donekle po uzoru na Rusiju. Čini se da ga u posljednje vrijeme fascinira Moskva”, rekao je poljski premijer. Upozorio je da korupcija postaje „civilizacijski problem kada se organizira odozgo prema dolje” te je ustvrdio da Mađarska „sada slijedi primjere korumpirane Rusije i Bjelorusije”.
Podsjetio je i na raniji pokušaj Europske pučke stranke da izbaci Orbanov Fidesz iz svojih redova, inicijativu koju je najavio još 2020. godine, nakon čega su prešle u otvorenu razmjenu kritika.
Orban uzvraća na mreži X
Šef mađarske vlade odgovorio je na društvenoj mreži X. Prema njegovim riječima, Tusk „pokreće još jedan napad na Mađarsku” jer se suočava s unutarnjim teškoćama. „Njegova stranka izgubila je predsjedničke izbore, vlada mu je nestabilna, a on zaostaje u anketama”, napisao je Orban.
Za Donalda Tuska i njemačkog političara Manfreda Webera rekao je da su „najglasniji ratni huškači u Europi”, ustvrdivši da „Ukrajini ponestaje europskog novca, a poljski narod je umoran od rata”. Optužio je Tuska da je pretvorio Poljsku „u vazala Bruxellesa” i da, u panici zbog domaćih problema, „progoni političke protivnike i kritizira mađarski stav kako bi odvratio pažnju”.
„Povijesno prijateljstvo između Mađarske i Poljske zaslužuje bolje. Ne mogu i neću podržati ratno huškanje gospodina Tuska. Mađarska slijedi drugačiji put – put mira”, zaključio je Orban.
Nepokolebljive pozicije
I Tusk i Orban godinama se predstavljaju kao branitelji nacionalnih interesa, no pristup ratu u Ukrajini i odnos prema Europskoj uniji sve ih više razdvajaju. Tusk, čija je vlada snažno prokijevska, kritizira Budimpeštu zbog bliskosti s Moskvom i usporavanja europskih paketa pomoći. Orban, pak, inzistira na „putu mira” te redovito blokira ili usporava sankcije i financijske pakete namijenjene Kijevu.
S obzirom na to da se i Varšava i Budimpešta pripremaju za važne proračunske i sigurnosne rasprave u Bruxellesu, zaoštrena retorika dvojice premijera signalizira daljnje podjele unutar EU-a, osobito oko strategije prema Rusiji i načina financiranja Ukrajine.
Hoće li povijesno saveznički odnosi preživjeti ovaj val optužbi i međusobnog nepovjerenja, ostaje otvoreno pitanje – no jasno je da ni jedna ni druga strana zasad ne namjeravaju ublažiti ton.