Cijena zlata ovih je dana probila povijesnih 4 643 dolara za uncu, a analitičari prognoziraju skok i do 5 000 dolara do kraja godine. Iza naleta stoji ne samo potražnja privatnih ulagača nego i sve agresivnija kupnja središnjih banaka, koje u prevratnom geopolitičkom okruženju traže fizički osigurač za svoje rezerve.
Prema podacima o međunarodnim pričuvama, udjel zlata u portfeljima središnjih banaka unazad deset godina udvostručio se na više od četvrtine ukupnih rezervi, najvišu razinu u gotovo tri desetljeća. Istodobno je udio dolara pao s 66 % na oko 57 %; druge valute – euro, jen, funta ili juan – nemaju nužnu globalnu dubinu, pa se pozornost okreće metalnom „barbarous relicu“.
Ekonomist Raphaël Gallardo opisuje promjenu raspoloženja: „We have moved from Pax Americana to global discord, geopolitically. It is the law of the jungle when we see what the US are doing.“ Dodaje kako ulagači strahuju da im se dolarske rezerve mogu „konfiscirati preko noći“, zbog čega „dollar is losing the credibility as the nominal anchor of the global monetary system“.
Nakon zamrzavanja ruskih deviznih pričuva i sve češćeg posezanja za financijskim sankcijama, središnje banke ne samo da kupuju nove poluge nego ih i vraćaju kući. Anketa među 50 institucija pokazuje da polovica planira povećati zlatne zalihe, a dvije trećine ih premjestiti iz inozemnih trezora u domaće bunkere. Srbija je, primjerice, morala organizirati poseban zračni most nakon što joj je nekoliko tona poluga ostalo na pisti u Švicarskoj.
Rod Ringrow iz Invesca podsjeća: „Gold has always been the ultimate safe haven. So in times of political uncertainty and instability you see gold spikes in terms of central banks.“ Posljednje četiri godine, kaže, dodatno je naglasilo „weaponisation of reserves“ te pitanje „am I comfortable with them in-country, or at other depositories?“.
Prema Svjetskom vijeću za zlato, kupnja središnjih banaka u 12 mjeseci do rujna porasla je 10 %. Prednjače Poljska, Kazahstan, Azerbajdžan i Kina – potonja je prešla 2 000 tona i sada je šesta na svijetu. S više od 8 000 tona, Sjedinjene Države i dalje drže najveći državni trezor, premda sadržaj Fort Knoxa nije službeno prebrojen još od 1953.
U Europi se trend povratka zaliha pamti još od Njemačke, koja je 2010-ih povukla tisuće tona iz SAD-a i Francuske. Poljska je nedavno vratila stotine tona pohranjenih još od Drugog svjetskog rata, a istim su putem krenule Mađarska i Turska. S druge strane, Ujedinjeno Kraljevstvo je krajem devedesetih prodalo više od polovice svojih rezervi – tada, ispostavilo se, po povijesno niskim cijenama.
Unatoč svemu, dolar zasad ostaje okosnica sustava. Jonathan Fortun iz Instituta za međunarodne financije napominje: „I don’t think the dethroning of the dollar would be the main concern if we arrived to the stage where we were to be bartering in gold.“ Drugim riječima, dođe li do stvarne zlatne renesanse, problemi neće stati samo na monetarnoj hegemoniji.
Za sada, međutim, zlatne poluge sve češće putuju kući – i to često u vojno osiguranim avionima – dok trezori širom svijeta traže slobodnu policu za nove, sjajne rezerve središnjih banaka.