Na mjestu gdje je nekoć odzvanjao žamor srednjoškolaca, ispred zgrade nekadašnje Srednje šumarske škole u Splitu, okupilo se sedam nekadašnjih učenika kako bi obilježili 60. godišnjicu mature.
Generacija 1961.–1965., posljednja koja je pohađala ovu, u poslijeratnom razdoblju pionirsku obrazovnu ustanovu, vratila se uspomenama na 1948. godinu kada je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva otvorilo prvu četverogodišnju šumarsku tehničku školu u tadašnjoj Jugoslaviji. U internatu u Spinutu, prisjećaju se, učenici su živjeli u zgradama Menčetić i Marjana u gotovo idealnim uvjetima za buduće tehničare i inženjere.
Među najljepšim memorijama ostao je školski park koji je inženjer Boris Gperbergberger pretvorio u arboretum. Iz popisa iz 1960. vidljivo je da je ondje raslo 547 biljnih vrsta, što je bilo neviđeno u Dalmaciji, no od te zelene oaze danas su vidljivi tek tragovi.
Sedmoricu kolega – Nenada Kuščevića, Vladu Topića, Matu Vulića, Darija Bujca, Ivana Marinovića, Miroslava Delasa i Dinka Vučetića – u dvorištu nekadašnje škole dočekale su uspomene, ali i sjećanja na profesore poput inženjera Ante Bilandžića, Marinkovića, Savića, Mrčele, Sirovića, Kordića, Križanića, Osbara, Burse, Bure Dimitrija te profesorice Anke Gliwnia koje i danas izgovaraju s poštovanjem.
Obljetnica je započela paljenjem svijeće i molitvom za preminule profesore i kolege. Organizator susreta Kuščević uručio je svakome drvenu medalju s ugraviranim imenom i brojkom „60”, a potom pročitao vlastitu pjesmu „Vremeplov”, evocirajući slike zajedničke mladosti. Ispred zgrade je nastala fotografija za novu generacijsku uspomenu, a druženje se nastavilo uz ručak, prebiranje po starim zgodama i izmjenu životnih priča. Kuščević je iznenadio prisutne još jednim znakovitim darom – mladicom stabla iz nekadašnjeg arboretuma, simbolom trajanja i nade.
Premda su neki stigli uz pomoć štapa, a druge doveli unuci, vedrina i međusobno poštovanje ostali su isti. Prije razlaza dogovorili su novi susret za pet godina, u nadi da će se ponovno okupiti u jednako dobrom raspoloženju.
Šezdeset godina nakon što su položili ispit zrelosti, splitski šumari pokazali su da mladost može biti trajno stanje duha, a prijateljstvo iz školskih dana korijen koji ni desetljeća ne mogu iščupati.