Talijanski redatelj Paolo Sorrentino i njegov dugogodišnji glumac-suradnik Toni Servillo ponovno su udružili snage u filmu „La Grazia”, elegičnoj drami o posljednjih šest mjeseci mandata izmišljenog predsjednika Republike Italije, Marianu De Santisu.
Servillo u filmu tumači državnika koji, rastrgan između katoličke vjere i pravničke strogoće, mora donijeti niz moralnih odluka prije konačnog povlačenja. Sorrentino naglašava da ga ne zanima čista politika: „Zanimljiv mi je odnos privatnog života i javne službe, i utječe li to jedno na drugo na zdrav način.”
Snimanje je, kaže, obnovilo energiju njihove dvadesetogodišnje suradnje, započete 2001. na „One Man Up”. Servillo se prisjeća kako je tada „nadobudnom klincu” stalno odbijao pročitati scenarij dok mu redatelj nije zaprijetio da će ulogu dati drugome: „Proradio je moj ego i odmah sam ga pročitao.” Od tada su zajedno snimili sedam filmova, uključujući Oscarom nagrađenu „Veliku ljepotu”.
„La Grazia” mnogi već nazivaju Sorrentinovim najuspjelijim ostvarenjem nakon „Velike ljepote” iz 2013. Sam autor priznaje da najbolje radi kad je „mračan i zamišljen”, za razliku od, kako ih naziva, „eksperimentalnih” engleskih projekata poput „This Must Be the Place” i „Youth”. Citirajući Philipa Rotha, dodaje da je za dobru priču potrebno „poznavati kulturu nekog mjesta do kostiju”, pa je time utišao vlastitu želju za inozemnim setovima.
I redatelj i glumac, obojica rođeni u Napulju, svjesni su prolaznosti. Servillo (67) podsjeća na Brechtovu repliku: „Nesretna je zemlja kojoj trebaju junaci.” Sorrentino (55) pak priznaje da sve češće razmišlja o „elegantnom izlazu” iz kino-dvorana: „Kinematografija je poput hrane. Pokušavam držati dijetu, ali čim mi netko iznese pun stol – pojedem sve.”
Njihov privatni odnos, tvrde, ipak ostaje tajna. „Neke stvari moraju ostati među nama”, kratko zaključuje Sorrentino, gaseći cigar i čekajući da kiša iznad Venecije stane kako bi, barem na trenutak, ponovno izišao na balkon.