Predstava „Slika Doriana Graya” Jugoslovenskog dramskog pozorišta iz Beograda, prikazana na Međunarodnom festivalu malih scena u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, potaknula je živu polemiku na tradicionalnom okruglom stolu nakon izvedbe.
Kazališni kritičar Igor Ružić istaknuo je da produkcija „nije rekonstrukcija romana Oscara Wildea, nego refleksija na njega koja se može svesti na formulu: egoizam + hedonizam = narcizam”. Dodao je da režija uvodi suvremene asocijacije, premda drži djelo izvanvremenskim.
Redateljica Nataša Radulović objasnila je kako se ansambl suzdržao od eksplicitnog „osuvremenjivanja” jer je Wildeova proza, po njezinu mišljenju, sama po sebi nadvremenska. „Apolonijski ideal neizbježno skreće u dionizijsko, a ta su dva principa neodvojiva”, odgovorila je na primjedbu da se estetika predstave pomiče od discipline k raspuštenosti.
Sudionici okruglog stola ocijenili su da fragmentarna dramaturgija ističe današnju društvenu točku u kojoj je narcizam postao gotovo nužan za uspjeh. Raspravljalo se o „teroru ljepote”, pretjeranom hedonizmu i površnosti koja vodi u samodestrukciju. Scenografska igra s hranom, rečeno je, nastoji probuditi sva osjetila i metaforički progovoriti o „proždrljivosti” želja.
Veteranka Vesna Čipčić priznala je da je „uživala raditi s mladim glumcima”, a sudionici su zajednički zaključili kako je čitav proces bio „ozbiljno traganje za suštinom Wildea”. Publika je trud nagradila prosječnom ocjenom 4,22.
Riječka festivalska večer tako je, uz raskošnu scensku estetiku, otvorila i pitanje koliko je današnje društvo spremno pogledati vlastiti odraz – i prihvatiti pukotine iza besprijekorne fasade.