Kratke objave bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa na platformi Truth Social posljednjih tjedana dižu i spuštaju cijene energije kao na vrtuljku. Nakon što je zaprijetio „uništenjem iranske elektrane” ako Teheran ne osigura slobodan prolaz Hormuškim tjesnacem, cijena nafte poletjela je u nebo. Pet dana poslije, poruka o „razgovorima” s Iranom srušila je barel ispod psihološke granice od 100 dolara.
No udar ne pogađa samo naftu. Prema analizi koja obuhvaća 15 robnih skupina, poskupjela je čitava lepeza sirovina – od kemikalija i plastike do plemenitih plinova i metala. Neki artikli skočili su 10, a neki čak 50 posto. „Poskupljenja će se osjetiti u cijelom proizvodnom lancu industrije”, upozorava Matthias Zachert, prvi čovjek kemijskog diva Lanxess.
Problem gnojiva i čipova
Perzijski zaljev proizvodi ključne sastojke za umjetna gnojiva – sumpor, amonijak i ureu. Suspendirana proizvodnja uree u Qatar Energyju već je prisilila tvornice u Indiji, Pakistanu i Brazilu da stanu na kočnicu, dok se u SAD-u urea više ni ne nalazi u veleprodaji. Sličan je scenarij i s helijem: zaljevski plinovi daju 40 % svjetske ponude tog neizostavnog sastojka za poluvodiče. „Helij je doista problem”, priznaje trgovinski stručnjak Julian Hinz, dodajući da psihologija tržišta sada radi jednako snažno kao i stvarna nestašica.
Njemačka trenutačno osjeća tek blago podrhtavanje jer joj 90 % razmjene ostaje unutar EU-a. Ipak, skuplji prijevoz i gnojivo lako mogu pogurnuti prehrambene cijene naviše, upozoravaju zastupnik Esra Limbacher i predsjednik Udruge poljoprivrednika Joachim Rukwied. Viši troškovi prijete povratkom inflacije i koče ionako krhki rast.
Afrika na udaru
Dok bogatije zemlje mogu apsorbirati višu cijenu sirovina, organizacije za pomoć strahuju od katastrofe u siromašnijim regijama. Cijene gnojiva već su eksplodirale nakon ruskog napada na Ukrajinu, a novi skok mogao bi potaknuti glad u državama poput Senegala, Benina, Eritreje, Burkine Faso i Zambije. Mnoge od njih, iako imaju vlastitu naftu, nemaju rafinerije pa skupi benzin i dizel prijete proračunima, dugu i inflaciji.
Direktor Međunarodne agencije za energiju Fatih Birol govori o „velikoj prijetnji” globalnoj ekonomiji, goroj od obje naftne krize 1970-ih zajedno. Premija na rizik vidi se i na nebu i moru: zaljevska čvorišta u Dubaiju i Dohi, dosad nezaobilazna na ruti između Europe i Azije, sada su rizična pa se traže izravni letovi – bez obzira na cijenu. Poskupjeli kerozin čini karte „paprenima”, a oko 2 000 brodova blokiranih u regiji plaća skuplje osiguranje i razdire lance opskrbe.
Neki analitičari nagađaju da bi pritisak američkih birača zbog vlastitog računa za gorivo mogao skratiti trajanje sukoba. Do tada, svijet nastavlja plaćati sve viši račun za političke statuse iz Washingtona.
