Nafta možda više nije glavna riječ u javnim raspravama, ali je i dalje „snažan faktor” u pozadini gotovo svih velikih svjetskih napetosti, ocjenjuje izv. prof. dr. sc. Pavle Jakovac s Ekonomskog fakulteta u Rijeci.
Jakovac podsjeća da se teza Williama Engdahla o „ratovima za naftu” mora promatrati šire:
„Nafta više nije jedini ni isključivi razlog ratova, no ostaje važan sloj u geopolitičkim napetostima. Ne pokreće nužno sukobe sama po sebi, ali određuje njihovu dinamiku, intenzitet i međunarodni interes.”
Bliski istok i dalje je ogledni primjer. Energetska infrastruktura, transportni pravci i strah od prekida opskrbe drže Hormuški tjesnac među najosjetljivijim točkama planeta, dodaje Jakovac, pa države s bogatim zalihama zadržavaju „disproporcionalno velik utjecaj” na globalne odluke.
Kriza tiša, ali šira
Uspoređujući aktualne poremećaje s naftnim šokom iz 1973., Jakovac ističe da su današnja tržišta diversificiranija, postoje strateške rezerve, a obnovljivi izvori djeluju kao blaži osigurač. Ipak, višeslojnost današnje krize – istodobni pritisci inflacije, lanci opskrbe i geopolitička rivalstva – čini je potencijalno dugotrajnijom.
„Građani krizu ne osjećaju samo kroz cijenu goriva nego i kroz skuplju hranu, stanovanje i opći osjećaj nesigurnosti”, kaže on, označujući aktualnu situaciju kao „tišu, ali širu”.
Spori zaokret prema zelenom
Unatoč buci oko zelene tranzicije, svijet i dalje poseže za fosilnim gorivima kada nastupi nestabilnost. Jakovac to opisuje paradoksalnim: nikada se više nije govorilo o napuštanju nafte, a nikada nismo bili ovoliko ovisni u kriznim trenutcima.
U srednjem roku, smatra, neće biti brze i jednostavne zamjene resursa koji u malom volumenu donosi toliku energetsku gustoću i logističku praktičnost. Dugoročno će važnost nafte padati, ali „ne preko noći i ne bez političkog i ekonomskog otpora”. Energetski prijelaz, kaže, neće biti linearan: krize, povratci na staro i spori pomaci obilježit će put.
Iako današnja kriza možda nije identična onoj prije pola stoljeća, kompleksnost modernog svijeta znači da se energetski, sigurnosni i inflacijski udari isprepliću. U tom spletu, zaključuje Jakovac, nafta ostaje jedna od glavnih karika – nešto suptilnija no prije, ali i dalje ključna za cijenu koju svi plaćamo na benzinskim postajama.