Joško Martinović, novinar osebujnog rukopisa i omiljeno lice Hrvatske radiotelevizije, preminuo je 2. lipnja 2010. u 47. godini, nakon sedmogodišnje borbe s melanomom. Rođen 23. rujna 1963., Martinović je u potrazi za lijekom stigao i do Sjedinjenih Američkih Država, no zloćudna bolest pokazala se jačom.
Najširoj publici ostat će u sjećanju po emisiji „Globalno sijelo”, u kojoj je s toplinom i humorom pripovijedao o „malim velikim ljudima”. Kolege su ga hvalile zbog spontanosti koja je, posebno početkom devedesetih, bila rijetkost u informativnom programu.
Nezaboravan prizor njegova je reporterska javljanja 1995. iz tek oslobođenog Knina – Martinović je bio prvi televizijski novinar koji je ušao u grad, potvrdivši time predanost profesiji koju je, kako je volio reći, „živio punim plućima”.
U karijeri je radio i na projektima „Živa istina” te „Zlatna ribica”, no reporterska uloga ostala mu je najdraža.
S Martinovićem je „Živu istinu” vodila dugogodišnja kolegica Daria Marjanović, koja je nakon 36 godina na HTV-u prošlog lipnja otišla u mirovinu. Tim „Dobrog jutra, Hrvatska” tada joj je posvetio dirljivu poruku:
„Naša Daria Marjanović nakon punih 36 godina na HTV-u odlazi u mirovinu. S dragom kolegicom prisjetili smo se početaka Dobrog jutra, nastanka pjesme na špici, neprežaljenog Joška Martinovića. Hvala joj na svemu, želimo joj puno uspjeha u umirovljeničkim danima, a već znamo da mirovati neće.”
I jedni i drugi podsjećaju da je Martinovićev pristup – ljudskost, neposrednost i beskompromisna znatiželja – trajno zadužio hrvatsko novinarstvo. Njegove su priče već odavno prešle granice televizijskog formata i ostale kao poticaj mlađim generacijama koje tek ulaze u svijet reporterstva.