Rad na ekstremnim temperaturama u Hrvatskoj i dalje je prepušten dobroj volji poslodavaca jer nijedan propis ne određuje gornju granicu dopuštene temperature, upozoravaju sindikati građevinskog i prehrambenog sektora.
„Zakon o zaštiti na radu rad na vrućinama spominje samo u općoj normi, bez prekršajnih odredbi za one koji ga ignoriraju”, ističe predsjednica Sindikata graditeljstva Hrvatske (SGH) Jasenka Vukšić. Podsjeća da se od poslodavaca traži tek poštivanje smjernica Europske unije iz 2023. i preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, no kazne za neprovođenje ne postoje.
Prema kolektivnom ugovoru u građevinarstvu radnicima na otvorenom pri +35 °C i više pripada dodatak od 5 % na satnicu, ali Vukšić naglašava da se odredba često zanemaruje, osobito kod podizvođača i malih tvrtki bez stručnjaka za zaštitu na radu.
Denis Paradiš iz Sindikata PPDIV-a ističe da „zakonski okvir ostavlja previše prostora za interpretaciju”, pa zaštita radnika ovisi o svijesti pojedinog poslodavca. Oba sindikata zato traže:
• preciznije i obvezujuće propise o radu na ekstremnim temperaturama; • obavezu procjene rizika i uvođenja mjera poput češćih pauza, skraćenog radnog vremena, osigurane hladne vode, klimatiziranih kabina i zaštitne odjeće; • sankcije za nepoštivanje propisa.
Europska praksa pokazuje različita rješenja: u Njemačkoj se rad u zatvorenom prostoru preporučuje ograničiti na 26 °C, dok se 35 °C smatra opasnom granicom; Francuska ima slične smjernice, a Španjolska aktivira obavezne mjere kada meteorološka služba izda narančasto upozorenje (37–40 °C) ili crveno (40–44 °C).
Sindikati su Ministarstvu rada već uputili prijedloge izmjena Zakona o zaštiti na radu, no institucionalni odgovor zasad je skroman. „Klimatske promjene pogoršavaju uvjete na terenu i zahtijevaju brzu reakciju. Radnici ne mogu čekati”, poručuje Paradiš.
Sve dok se ne postavi jasna zakonska granica i definiraju kazne, primjena zaštitnih mjera ostat će stvar dobre volje – a radnici pod ljetnim suncem najskuplje će plaćati tu prazninu u propisima.