Bruxelles – Europa se suočava s najvećim ispitom svoje industrijske baze u posljednjih trideset godina. Na okruglom stolu koji je u Bruxellesu organizirao IndustriALL Europe predstavljeno je istraživanje Syndexa prema kojemu su od 18 vodećih sektora globalno konkurentni tek zrakoplovstvo i obrana, dok se ostali bore s usporenim ulaganjima, restrukturiranjem i rastućom neizvjesnošću.
„Vrijeme za djelovanje je sada!”, poručila je glavna tajnica IndustriALL-a Judith Kirton-Darling. Upozorila je da bi zamjena stvarnog ulaganja optimizmom dovela do „ovisnosti, a ovisnost do deindustrijalizacije” te pozvala na investicijski program razmjera višegodišnjeg proračuna Unije usmjeren na čiste lance vrijednosti i kvalitetna radna mjesta.
Istraživanje ukazuje na kombinaciju gospodarske nestabilnosti, geopolitičkih prevrata i fiskalnih ograničenja koja potkopava sposobnost poduzeća da ponovno ulažu u pogone, tehnologiju i vještine. Predsjednik sindikalne federacije Michael Vassiliadis bio je još izravniji: „Deindustrijalizacija više nije prijetnja nego stvarnost u većini sektora.”
Da se poslovni okoliš nepovratno promijenio potvrdio je i Arthur Corbin iz kabineta izvršnog potpredsjednika Komisije Stéphanea Séjournéa. „Svijet više nije onaj iz devedesetih. Srušila su se tri stupa na kojima je počivao europski model – jeftina ruska energija, nesmetan pristup kineskom tržištu i pouzdani američki sigurnosni kišobran.” Iako je Komisija, kaže, već pokrenula strategije za kemijsku, čeličnu i metalnu industriju, ritam mora biti brži.
Najviše zabrinjava kemijski sektor, svojevrsni barometar proizvodnje. Zamjenica glavnog direktora CEFIC-a Sylvie Lemoine navodi da se zatvaranja pogona množe, a najavljene investicije stopiraju. „Ako ne povratimo profitabilnost smanjenjem troškova energije i ugljika, nemamo novca za ulaganja”, naglasila je.
Bivši povjerenik za zapošljavanje Nicolas Schmit podsjetio je da je Europa valove deindustrijalizacije osjećala i ranije, ali današnji pritisci su bez presedana: „Polagane prilagodbe više neće biti dovoljne – to bi vodilo katastrofi.”
Sudionici skupa suglasni su da Europa nije osuđena na pad. Kontinent još uvijek raspolaže kvalificiranom radnom snagom, najvećim jedinstvenim tržištem i vrhunskim istraživačkim institucijama. No prozor za preokret se zatvara. Kratkoročno traže olakšice za energiju i ugljik, a dugoročno masovniju mobilizaciju javnog i privatnog kapitala, pojednostavljenje propisa i industrijsku strategiju koja će konkurentnost izjednačiti s klimatskim ciljevima.
Zaključak je jasan: industrijski pad nije sudbina, ali bez hitnih i koordiniranih poteza – mogao bi to postati.