OpenAI, Anthropic, Google i niz start-upova posljednjih su mjeseci lansirali takozvane AI agente – sustave koji sami donose odluke i izvršavaju zadatke uz minimalnu ljudsku intervenciju. Šef OpenAI-ja Sam Altman nazvao ih je „sljedećim golemim prodorom”, a analitičari već procjenjuju da ih je gotovo polovica tehnoloških tvrtki počela uvoditi ili testirati.
• Što ih razlikuje od uobičajenih chatbotova?
Klasični modeli poput ChatGPT-a uglavnom generiraju tekst, dok se agenti nastoje ponašati ciljano: planiraju korake, pretražuju web, mijenjaju datoteke pa čak i telefonski pregovaraju – sve bez stalnog navođenja korisnika.
• Tko predvodi utrku?
Otvorenu trku predvode OpenAI, Anthropic i Google, dok Amazon u pozadini skuplja vrijedne podatke o korisničkim navikama. U svijetu kodiranja niknuli su specijalisti poput Cursor-a, a Altman navodno razmatra akviziciju Windsurfa vrijednu oko tri milijarde dolara.
• Zašto je silikonskoj dolini toliko stalo?
Istraživači vide agente kao nužan korak prema općoj umjetnoj inteligenciji, dok ulagači vide tržište koje bi moglo automatizirati golem dio uredskih i korisničkih poslova. Gartner prognozira da će do 2029. agenti rješavati 80 % rutinskih upita u korisničkoj podršci.
• Koliko to košta?
Industrijskim kuloarima kruži brojka od 20 000 USD mjesečno za naprednog „agent-doktora znanosti”. Zagovornici tvrde da je to sitnica u usporedbi s plaćama koje bi mogao zamijeniti; kritičari upozoravaju na visoke troškove računalnih resursa i rizik masovnih otkaza.
• Gdje su zapeli prvi pokušaji?
Googleov demonstracijski agent Project Mariner uspio je sastaviti popis sastojaka za koktel i poslati ga u Instacart košaricu – ali se zaustavio na provjeri lozinke. Stručnjaci s Carnegie Mellona upozoravaju i na sigurnosne rupe: agenti su nova meta hakera, a mogli bi i međusobno „pregovarati” na nepredvidljive načine.
• Što slijedi u kući?
Altman i legendarni dizajner Jony Ive rade na nepoznatom kućnom uređaju „osmišljenom za eru agenata”. Google paralelno testira naočale koje u stvarnom vremenu prepoznaju objekte i odgovaraju na pitanja.
• Ključno otvoreno pitanje
Ako agenti doista skinu teret ponavljajućih poslova, hoće li zaposlenici „prijeći na složenije zadatke” – ili će, kako strahuju sindikati, ostati bez posla i osjećaja svrhe? Povijest automatizacije pokazuje oba ishoda, a odgovor će ovisiti o regulativi, pregovorima na tržištu rada i spremnosti tvrtki da „uštedu” podijele s ljudima.
Za sada hype nesumnjivo raste: gotovo svaka prezentacija u dolini završava rečenicom „…i naravno, radimo na agentima”. Ostaje vidjeti mogu li nove digitalne „osobnosti” izaći iz laboratorija i stvarno obaviti zadatak – bez da pritom izbrišu granicu između korisnog pomoćnika i hladne, dehumanizirane automatike.
