Palantirov izvršni direktor Alex Karp ponovno je stao u obranu suradnje svoje tvrtke s američkom Imigracijskom i carinskom službom (ICE) te izraelskom vladom, iako su te poslovne veze predmet sve snažnijih osuda aktivista i dijela tehnološke zajednice.
Karp je u nedavnom razgovoru naglasio kako vjeruje da se tehnološke kompanije trebaju aktivno uključiti u rješavanje državnih sigurnosnih izazova, čak i kada to izaziva kontroverze.
„Ako tvrtke iz Silicijske doline ne budu radile s demokratski izabranim vladama, prepuštaju teren autoritarnim režimima”, poručio je Karp, braneći ideju tzv. tehno-državne suradnje koju vidi kao „građanski dug” tehnološkog sektora.
Kritičari, međutim, tvrde da Palantir svojim softverom olakšava masovni nadzor i potencijalno kršenje ljudskih prava. Posebno su na udaru ugovori s ICE-om, čiji je sustav deportacija posljednjih godina potaknuo val prosvjeda, te podaci o korištenju Palantirovih alata u izraelskim sigurnosnim operacijama.
Karp odbacuje optužbe da Palantir „prodaje oružje” vladama te ističe kako se radi o platformi za analizu podataka: „Ne isporučujemo metke ni bombe, nego kod koji pomaže u donošenju odluka na temelju podataka.”
Tvrtka se od osnutka profilirala kao partner sigurnosnih, obavještajnih i obrambenih institucija, a njezin model poslovanja – uska suradnja s državnim sustavima – postao je svojevrsni manifest kojim Karp poziva i druge tehnološke lidere da odustanu od ideje „neutralne platforme” i prihvate političku odgovornost.
Ipak, unutar same tehnološke industrije ta je vizija duboko polarizirajuća. Dok je dio poduzetnika podržava, sve je više zaposlenika koji javno prosvjeduju protiv suradnje s vladinim agencijama. Palantir je već osjetio odlaske dijela radne snage, ali Karp tvrdi da tvrtka „neće kompromitirati temeljne vrijednosti” zbog pritiska.
Promatrači smatraju da će se rasprava o granicama odgovornosti tehnoloških kompanija prema državama dodatno zaoštriti kako umjetna inteligencija i analitika podataka nastavljaju prodirati u sigurnosne strukture. Palantir je, kažu analitičari, samo najvidljiviji primjer šireg trenda gdje se linija između privatnog sektora i državne moći sve više briše.