Novoobjavljene satelitske fotografije pružaju prvi uvid u posljedice američkog bombardiranja triju ključnih iranskih nuklearnih lokacija – Fordowa, Natanza i tehnološkog centra u Isfahanu – izvedenog u nedjelju u sklopu operacije „Midnight Hammer”.
Najžešći udar pretrpio je Fordow, podzemni pogon za obogaćivanje urana zakopan oko 80 metara ispod površine. Američko ratno zrakoplovstvo ispustilo je 12 bombi GBU-57, takozvanih „bunker buster” projektila od 13,6 tona, namijenjenih probijanju do 60 metara tla prije detonacije.
Predsjednik Donald Trump promptno je na svojoj mreži Truth Social ustvrdio: „Fordow is gone”, a u kasnijem televizijskom obraćanju dodao da su „Iran’s key nuclear enrichment facilities have been completely and totally obliterated.” Vojni vrh je, međutim, bio oprezniji. Na brifingu u nedjelju ujutro načelnik Združenog stožera general Dan Caine poručio je: „It would be way too early for me to comment on what may or may not still be there.”
Fotografije iz orbite mogu prikazati samo ono što se nalazi na površini, no usporedba prije i poslije udara otkriva šest kratera – dvije skupine po tri – točno ondje gdje su bombe pale. „What we see are six craters, two clusters of three, where there were 12 massive ordnance penetrators dropped”, opisuje stručnjak za neširenje naoružanja Jeffrey Lewis.
Analiza položaja kratera sugerira da su projektile pogodile ventilacijske otvore, a ne ulazne tunele. „The reason that you’d want to target a ventilation shaft is that it’s a more direct route to the core components of the underground facility”, objašnjava Joseph Rodgers iz Centra za strateške i međunarodne studije. Prema njegovim riječima, izbjegavanje površinskih pomoćnih zgrada pokazuje da cilj nije bio privremeno isključiti Fordow, nego ga strukturno uništiti: „We targeted these apparent ventilation shafts so that we could structurally destroy or do as much damage as we could rather than temporarily try to shut down Fordow.”
Američka vojska, napominje Lewis, računa na računalni model koji procjenjuje koliko pritiska objekt može izdržati. Umjesto da bombe dopru svih 80 metara, dovoljan je snažan udarni val koji će „zgnječiti” postrojenje, onemogućiti opremu i ugroziti ljudstvo.
Fordow, čije je postojanje Teheran priznao tek 2009., sposoban je obogaćivati uran do 60 %. Od te razine put prema 90-postotnom, vojnome stupnju relativno je kratak. Izrael je tjedan dana ranije izveo vlastite udare s ciljem zaustavljanja iranskoga nuklearnog programa, no nema streljivo koje bi moglo probiti takvu dubinu – što objašnjava američko uključivanje.
Koliko je operacija dugoročno oslabila iranske ambicije ostaje neizvjesno. Lewis je akciju opisao kao „taktički briljantnu, ali strateški nedovršenu” jer Iran i dalje raspolaže obogaćenim materijalom, drugim podzemnim objektima i kapacitetom za proizvodnju centrifuga. Nekoliko dana prije napada sateliti su zabilježili pojačan promet kamiona kod Fordowa; Rodgers pretpostavlja da su mogli dovoziti materijal za ojačavanje tunela ili iznositi nuklearni sadržaj.
Zaključak stručnjaka je jasan: iranski nuklearni program „vjerojatno je oštećen, ali nije eliminiran”.
