Američki predsjednik Donald Trump sve otvorenije govori o mogućoj invaziji na Kubu, potezu koji je donedavno zvučao poput povratka u doba Hladnog rata. „Kuba je sada vrlo oslabljena nacija. Mislim da ću imati čast preuzeti Kubu. Vjerujem mirno, ali ako ne, tu su i drugi načini”, poručio je prije nekoliko dana, naglasivši da će se otokom „pozabaviti” čim smiri stanje na Bliskom istoku.
Washington je već zadao težak udarac Havani: nakon što su američki specijalci helikopterom iz središta Caracasa odveli venezuelanskog čelnika Nicolása Madura ravno u zatvor, Trump je prekinuo isporuku venezuelanske nafte Kubi. Ta je „infuzija” godinama održavala kubansku ekonomiju na životu, a njezinim prestankom sustav se rapidno raspao.
Manje od mjesec dana nakon obustave isporuka gorivo je nestalo s crpki, veći dio međunarodnih letova otkazan je zbog manjka avionskog kerozina, a česte nestanke struje prate oskudne porcije riže, banana i ribe. Meso se, ako se uopće nađe na praznim policama, jede tek jednom ili dvaput tjedno; osnovnih antibiotika praktički nema, planirani kirurški zahvati odgađaju se, a smeće se gomila jer komunalci nemaju goriva za kamione.
Trump računa i na političku dobit: stotine tisuća kubanskih iseljenika na Floridi mogle bi republikancima osigurati čvrstu izbornu bazu. Prema izvorima bliskima Bijeloj kući, predsjednik razmatra pretvaranje Kube u američki protektorat već prije jesenskih izbora za Senat i Kongres, a navodno je već odabrao i budućeg „guvernera” koji bi, barem iz sjene, upravljao otokom nakon smjene vlasti.
Ako bi se intervencija doista dogodila, sama bi se vlada u Havani – procjenjuju američki stratezi – „skinula u samo nekoliko dana”. No to bi, upozoravaju analitičari, bio tek početak ozbiljnih problema za cijelu karipsku regiju i za Washington, koji bi se suočio s golemim teretom obnove potpuno posrnule države.
