Glumica Sandra Lončarić, nacionalna dramska prvakinja i jedno od zaštitnih lica osječkoga HNK-a, 17. travnja slavi tri desetljeća na sceni – i to novom predstavom „Kolumne zaboravljene djece”.
Lončarić je od 1996. ostala vjerna Osijeku, gdje je, kaže, pronašla „prostor pripadanja”. Odluka da se ne seli u veće centre isprva je bila splet okolnosti ratnih godina, no s vremenom je prerasla u svjesan izbor: „Bilo je lakše odgajati dijete, radili smo važne predstave i nisam imala potrebu odlaziti.”
O promjenama u kazalištu
• Ratnih i poratnih devedesetih kazalište je bilo utočište bez resursa, danas obiluje prilikama, ali i „puno više buke”.
• Današnji glumac, smatra, mora biti i umjetnik i vlastiti PR, no publika i dalje prepoznaje istinu na sceni.
Nova uloga – novinarka s ranom U predstavi koja otvara bolne teme manipulacije, posvajanja i napuštene djece tumači ambicioznu novinarku: „Na prvi pogled gruba, ali ispod oklopa krije dijete koje nikada nije dobilo zaštitu.” Glumica priznaje da ulogu nosi i privatno, jer u obitelji ima iskustvo posvajanja.
Kazalište kao mjesto pitanja Lončarić vjeruje da kazalište danas ne mijenja publiku preko noći, ali „može postaviti pitanje tamo gdje smo navikli na šutnju”. Ako gledatelji izađu s nelagodom i željom za razgovorom, „predstava živi dalje, izvan scene”.
Sloboda i odgovornost nakon 30 godina Tri desetljeća rada donijela su joj, kaže, i veću slobodu izbora tema i veću odgovornost da bude „precizna, iskrena i oprezna”. Danas joj je važnija istina od dokaza forme: „Potrebna je ravnoteža – znaš što radiš, ali si spreman izgubiti kontrolu.”
Motivacija ostaje ista: razumjeti čovjeka i svaki put iznova osjetiti energiju nevidljivog prostora između glumca i publike.