Topli proljetni dan na riječkoj glavnoj tržnici djeluje varljivo. Štandovi su prepuni boja, ali ispred njih nema gužve. Najizraženiji pad vidljiv je u ribarnici, gdje kilogram srdela košta svega dva eura – i unatoč niskoj cijeni ostaje neprodana.
Prodavačice s kojima smo razgovarali uzroke vide u promjeni navika, ne više u inflaciji.
„Moderni kupac više ne želi uprljati ruke. Kuhinje od 20.000 eura služe kao dekor, a riba se izbjegava jer je nitko ne želi čistiti”, tvrdi jedna prodavačica i dodaje da je strah od mirisa pečene ribe u „sterilnim, dizajnerskim stanovima” postao veća prepreka od same cijene.
Paralelno s istanjenim prometom na placi, riječka ugostiteljska scena puca po šavovima: za stol u popularnim pizzerijama čeka se i pola sata. Prodavači se pitaju kako novca nema za kilu kupusa, a ima za skupu pizzu u restoranu.
Mladi kupci gotovo da su nestali. Prema riječima prodavača, „umjesto placom i trgovinama, njih danas hrani Wolt i Glovo”, a kuhanje kod kuće smatra se izgubljenom vještinom. Starije, najvjernije mušterije također dolaze rjeđe; penzioneri pažljivo prate akcije u supermarketima i sve češće zaobilaze tržnicu.
Na zelenom dijelu ponuda je bogata, ali potražnja skromna. Jagode se nude po 3–5 eura, šparoge po 5 do 8, dok mladi kupus i mrkva startaju od 2 eura. Blitva i poriluk drže cijenu oko 3 eura, a mlada kapulica i rotkvice mogu se naći već za 1,5, ponegdje i za 1 euro po macu.
Unatoč šarenilu proljeća, „trbuh grada” proživljava jedan od težih tjedana – i to, čini se, više zbog promjene mentaliteta nego zbog same cijene hrane.